O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Kompoljčani proslavili - letnju Stipanju

1/1
Kompoljčani proslavili - letnju Stipanju
Kompoljčani proslavili - letnju Stipanju
Objavljeno: 21-08-2017

KOMPOLJE - Svečanim euharistijskim slavljem u temeljito obnovljenoj župnoj crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika u subotu 19. kolovoza zaključeno je višednevno obilježavanje 210. obljetnice osnutka župe Kompolje. Koncelebriranu misu predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović u zajedništvu s umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom, a suslavitelji su bili mons. mr. Tomislav Šporčić, župnik i dekan otočki, dr. Matija Berljak, prof. na zagrebačkom KBF-u, dr. Antun Tamarut, prof. na zagrebačkom KBF-u, mons. Milan Šimunović, umirovljeni prof. teologije, mons. Nikola Radić (Malinska na Krku), preč. Mirko Totović, prebendar zagrebački, vlč. Tihomir Vulin, župnik Vira, vlč. Mile Rajković, župnik Švice, don Jure Ladišić, duhovnik slijepih i slabovidnih u Otočcu, te kompoljski župnik don Anđelko Kaćunko.

U uvodnom pozdravu domaći župnik najprije je zahvalio Bogu što je „godišnji župni 'zbor' – ljetna proslava zaštitnika župe, zvana u narodu 'letnja Stipanja' – ove godine obogaćen obilježavanjem 210. obljetnice osnutka župe i uspješnom obnovom unutrašnjosti crkve" te je izrazio radost da – „što je prava rijetkost, a možda i prvi put u povijesti kompoljske župe - na jednom slavlju imamo dva biskupa, i to obojicu u miru, ali također obojicu 'miloga' imena – Milu i Milovana". Istaknuo je također da je „veza" za dolazak mons. Milovana prijateljstvo s rođenim Kompoljčaninom mons. Šimunovićem, ali i bl. Miroslav Bulešić, čije su relikvije, kao prve u Hrvatskoj, prije dvije godine ugrađen u oltar kompoljske crkve.

U prigodnoj propovijedi mons. Bogović najprije je zahvalio svima koji su zajedno sa župnikom uspjeli obnoviti kompoljsku crkvu i onima koji su im u tome pomogli te je kratko podsjetio na povijesne okolnosti u kojima je prije 210 godina (11. kolovoza 1807.), zajedno s još nekolicinom, osnovana kompoljska župa. Potom je kroz pet tema, povezanih u cjelinu, propovjednik istaknuo vrijednost žrtve i veličinu kršćanskih mučenika. Istaknuvši kako svijet gradi svoju ljestvicu vrijednosti u kojoj su na vrhu utjecajni i bogati velikani, posvijestio je kako je đakon Stjepan prihvatio Isusov „vrijednosni sustav po kojem se čovjek spašava živeći za drugoga" pa mu zato nije predstavljalo problem ni to što ga kamenuju, jer je znao kome je povjerovao. Zato je uvršten u niz kršćanskih velikana – mučenika. Upravo su oni u svim vremenima temelj rasta i snage kršćanstva. A to je primjenjivo i na prirodni zakon rasta, po kojemu, kada se negdje otvori rana, ugroženom dijelu tijela „iz svih drugih dijelova tijela dolazi, pa i uz rizik da ti 'pomoćnici' tu poginu", slikovito se izrazio biskup te nastavio: „Slično se može reći i za širu zajednicu. Ako nema ljudi koji će biti spremni sve uložiti pa i vlastiti život, zajedništvo nema šanse da preživi. Mi smo u vrijeme agresije na Hrvatsku spoznali kako nam je tkivo Hrvatske zdravo, tj. da je naša nacionalna krvna slika zdrava. Društvo je toliko zdravije koliko je u njemu jača spremnost zajednice da živi i žrtvuje se za pojedinca i pojedinca da živi i žrtvuje se za zajednicu. Dokazali smo jaki imunitet jer su branitelji stizali do svake rane na tijelu Hrvatske, a neki su to platili svojim životima."

U nastavku propovijedi mons. Bogović podsjetio je kako je nastao kršćanski martirologij te kako su neki sveci dobili dva spomendana – dies natalis (dan rođenja za nebo), tj. dan mučeništva, i dies translationis (dan prenošenja u župnu crkvu). Tako je bilo i sa zaštitnikom župe Kompolje. „Kada je početkom 5. stoljeća pronađen grob Sv. Stjepana, prenijeli su i njegove grobne ostatke u župnu crkvu. Bilo je to 3. kolovoza 415. i taj se dan slavio uz onaj 26. prosinca, i sve do 1965. bio je u katoličkom kalendaru i taj dan. To je ljetna 'Stipanja'. Sada toga spomendana u kalendaru više nema, ali je njegov trag u Kompolju odnosno ostatak te predaje", objasnio je propovjednik temelj tradicije ljetnog slavlja 'zimskih svetaca'. A kao primjere „prenošenja" naveo je dva slučaja. Bl. Miroslav Bulešić ubijen je 1947., a tek 1958. uz veliku kontrolu ondašnje vlasti prenesen je na obiteljsko groblje u Svetvinčentu, da bi tek 2003. njegovo tijelo bilo preneseno u župnu crkvu. Tako su i članovi obitelji Ivezić, koji su 27. srpnja 1941. živi bačeni u jamu, 6. svibnja 2014. bili izvučeni iz jame, a preneseni su „na njihovo groblje tek 27. srpnja ove godine, na dan zv. prve puke, čiji su oni bili žrtve".

Te je žrtve mons. Bogović povezao s nezaobilaznom temom u svakoj kršćanskoj obnovi, a to je smisao i vrijednost patnje. Naime, „na križnim putovima učimo se vrijednosti i smislu patnje, nevolje, raznih životnih križeva. Samo onaj koji tu školu dobro završi može postati velik u Božjim očima", rekao je propovjednik te naglasio da je upravo zato „današnji obnovitelj kompoljske crkve" radi duhovne obnove župne zajednice obnovio križni put na mjesnoj Kalvariji. Podsjetio je potom kako je u zemljopisnom središtu Hrvatske podignuta Crkva hrvatskih mučenika, posvećena svima onima koji su svoje živote izložili i založili za druge, te je naglasio da „na nacionalnoj razini želimo oformiti Hrvatski križni put s polazištem u Bleiburgu pa preko Vukovara na Krbavsko polje, podno Crkve hrvatskih mučenika. Ivan Pavao II. poručio je da su nam mučenici najbolji savjetnici za gradnju bolje budućnosti. Zato smo izgradili CHM. Pred nama je zadaća otkrivanja stratišta i prenošenje žrtava u groblje kojemu pripadaju, a za one kojima ne možemo doznati njihovo obiteljsko groblje pokopati ih u Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju. Vjerujemo da su naši mučenici i žrtve najjače vezivno tkivo naše Crkve i našeg naroda. Naš narod nalazi se pred velikim ispitom kako se postaviti prema brojnim mučenicima i žrtvama koji su poslani u otpad. A to su djeca Božja i naša braća koji zaslužuju grob i dostojan pokop. Nismo još kod cijeloga 'našašća', a malo se brinemo za 'prenošenje'. Mi se sada u toj fazi trebamo pitati hoćemo li reagirati kao kršćani (ljudi) ili ćemo se složiti s onima koji svukli s njih svako dostojanstvo i tretirali ih kao nekoristan otpad", emotivno je rekao biskup Bogović na kraju propovijedi te je – podsjetivši kako je Stjepan završio svoj život zagledan u nebo i vidio onoga kojemu je povjerovao - zaključio porukom kompoljskoj zajednici i svim vjernicima: „Ovdje su uz ovu crkvu i s ovom crkvom ljudi živjeli više stoljeća. Ona im je uvijek pomagala da živeći svoju svakodnevicu podignu oči prema nebu. Neka ova obljetnica bude i u tom smislu obnova da vjernici podignu oči prema nebu pa će im onda u tom pogledu biti mnogo lakše shvatiti zemlju, mnogo lakše moliti i praštati, kao što je to učinio Stjepan po uzoru na samoga Isusa."

Na kraju misnoga slavlja, koje je pjevanjem animirao kompoljski župni zbor pod vodstvom udbinskog župnika Josipa Šimatovića za orguljama, župnik domaćin je zahvalio svima koji su pridonijeli tome slavlju, a posebno „zlatnim donatorima" koji su značajnijim prilozima pomogli obnovu kompoljske crkve te je nekima od njih uručio zahvalnice. Posebno je zahvalio domaćem sinu mons. Milanu Šimunoviću, koji se veoma zauzeo za obnovu crkve, posebno za nabavu novih klupa, koje je uz veliku donaciju izradila Stolarija Zvonarek iz Preloga, u čemu je mnogo pomogao i tamošnji župnik preč. Antun Hoblaj, kao i njegova župna zajednica.

IKA

Podijeli novost na društvenim mrežama!