OTOČAC – Zima i žarko ljeto nisu godišnja doba od gljiva, a proljeće i jesen kao rođeni. Kad ima vlage i još ponešto očuvane topline, gljive rastu kao lude. A tih gljiva, njih ima svakakvih. Rastu na tlu, rastu na mrtvim stablima, rastu na živim stablima, ima njih posvuda. Ima tako i gljiva zanimljivih oblika koje rastu na stablima, a tima stablima nije duga vijeka, na umoru su jer da nisu na njima gljive ne bi ni rasle.
Bilo to dosta davno u jednom gačanskomu selu, imena da mu ne spominjemo, i 'čobani' čuvali svoje 'blago' po planinskim livadama i u blizini šuma. I bila jedna Beba, nazovimo je tako, i bio jedan Marko, i njega nazovimo tako. Beba bila još mlada djevojka, a Marko već staro magare, puno lopovštine. I čuvaju oni tako svoju marvicu i moraju o nečemu pričati da prikrate vrijeme. Vidjela Beba gljivu na stablu neke stare bukve pa pita Marka: - A, ćića Marko, el ova gljivetina na bukvi zašta? A huncutu Marku odmah moždani proradili pa joj veli: - Ma kako ne, luda Bebo, kako ne. Da znaš kako je to dobro kad se metne na mast na padelu, ma ništa slađe. A Beba se penji, pa se penji na onu bukvetinu, odvalila gljivetinu, s njom u torbu pa se s njom boksaj cijeli dan dok nije došlo vrijeme da u sumrak goveda potjeraju kući. Došla Beba i s onom gljivurinom na stol. Vidjela to njena mati pa pita: - A, luda Bebo, a što će ti ta gljivetina? – Ćića Marko reka' da kako je to dobro u padeli na masti okrenuti, ma da ništa slađe od toga. Pa ja za večeru don'jela. – Ma, luda Bebo – njoj će mati – nije to jadna za na padelu, već ti je to zakresalo.
Nije Beba razumjela što je 'zakresalo', mati joj je pokušala kazati da se od takve gljive pravi guba ili trud, da to muški koriste kako bi pripalili 'duvan', pčelari kako bi dimili košnice kada rade u pčelinjaku. A u neka novija vremena su takve gljive dubljene i u njih sađeno cvijeće koje bi bilo okačeno na zid. Eto, zato su ove gljive, za 'zakresalo' i za cvijeće, pa komu što draže.
M. Kranjčević
PRINT
