O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!

1/70
Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!
Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!Svaki muškarac treba tu čaraparsku sigurnost!
Objavljeno: 25-05-2016

Prekrasan dramski tekst Marine Vujčić "Umri ženski" na najbolji mogući način oživotvoren je u sinoćnjoj premijernoj izvedbi Amaterskog kazališta Arupium na daskama koje život znače u otočkom hramu kulture - GPOU.

Ma koliko da je ova uvodna rečenica možda stereotipna ili naizgled povlađujuća (neki će se zapitati je li ironična?), u njoj je sama istina. Zadovoljni osmjesi, oduševljeni komentari, proživljene katarze i osjećaji 'dojmova koje treba srediti' lebdjeli su nad popunjenim gledalištem, a netipičan kazališni detalj jest i završna gesta publike – nakon dugotrajnog pljeska te ponovnog izlaska glumaca na pozornicu i odlaska, gotovo svi su ostali i dalje sjediti nadajući se, valjda, da će se predstava nastaviti (Show must go on).

Nije stvar, naravno, u tome da se nije shvatilo kako je predstavi došao kraj, već u tome da je sat i 40 minuta prošlo u trenu i da se tražilo još. 

Nakon niza uprizorenja kazališta Arupium, pri čemu se stalno raslo u redateljskim intervencijama, u glumačkim interpretacijama, u scenskim rješenjima, od ove predstave nekako se nismo usudili očekivati neki veliki pomak. Bit će to vjerojatno još jedna dobra predstava 'provjerenog recepta', mislili smo. Ipak se tu vjerojatno već došlo do nekih stvaralačkih i kreativnih limita, ne ćemo suditi strogo, mislili smo.  I prevarili se! Mea culpa!

Arupium je uvijek imao hrabrosti iskoračiti u nešto novo, pa je tako bilo i sada. Jer ova je predstava, opet, najbolja! Bolja od svih prijašnjih! To je onaj subjektivan osjećaj koji su gledatelji sinoć dijelili.

A što reći objektivno (bar se potruditi biti nepristran)?

Od najstarije arupijske glumačke postave ovdje je Elizabeta Božičević igrala ulogu najmlađe sestre Valerije (32). Mlade godine lijepo je nosila i Valerija je možda i njena najbolja glumačka kreacija do sad. Urođena ležernost, smisao za ritam dramskog govora i prirodna ekspresija lica (ono kad se kaže „rođena glumica“!) njeni su najjači aduti, a u rafiniranim i točno odmjerenim prijelazima iz jedne emocije u drugu i u prilagodbi ritmu ekspresije glumačkog partnera vidi se puno rada i 'prelaska u viši razred'. Nepogrješivo odlična!

Mihael Ibrišimović dobro se nosio s ulogom njena nervoznog partnera, pisca koji (bez)uspješno traga za 'višim smislom' književnosti koji se uzdiže nad trivijalnošću životne svakodnevice. Ne odmičući se od interpretacijskih dosega prijašnjih uloga, ali zadržavajući se u njihovim gornjim razinama, ovdje je sasvim korektno utjelovio Gregora (36).

Već sama pojava Milana Jergovića na sceni kao policajca Fabijana (42), ljubavnika starije žene, bila je dovoljna za oduševljenje i smijeh publike. Tu je osobno osmišljenu ulogu 'vječnog milicionera' naglašene karikaturalnosti Jergović prvi put zaigrao u Državnom lopovu, a pošto je publika takvu interpretaciju više nego dobro prihvatila, opet je zaigrao na istu kartu. I pobijedio, rekli bismo. Taj se rodio na sceni, komentiralo se Jergovićevu prirodnost kojom je karikaturu pretvorio u čovjeka od krvi i mesa. I to je njegova uloga života, uloga svih uloga (ali se ne ćemo ipak zareći, iznenađenja su uvijek moguća).

Kombinacija Jergovića i vrhunske Gordane T. Sporiš načinila je od kulminacijskog prizora drame - kada Fabijan zorno svojoj starijoj ljubavnici Barbari (57) objašnjava što njemu znači njihova veza, a znači mu „čaraparsku sigurnost“ - doista spektakularni vrhunac. Gordana T.Sporiš ugodno je iznenadila glumačkom interpretacijom ostavljene žene u 'krizi srednjih godina' i majke triju odraslih žena, koja životnu snagu crpi iz afirmacija Louise Hay. Nije se u prijašnjim ulogama moglo naslutiti da može toliko iznijansirati svoju dramsku junakinju, neki bi možda rekli da je ovdje nadmašila samu sebe, da se približavala profesionalnoj glumi (što je ogroman napredak u odnosu na prvu njenu ulogu), pa nipošto ne bi smjela tu stati.

Isto tako dirljivo razrješenje crescenda ljubavnih problema dviju sestara Emilije (35) i Patricije (37), pri čemu prva otkriva kako cijelo vrijeme laže da je sama (a zapravo je u vezi s oženjenim muškarcem), a druga da je u sretnoj ljubavnoj vezi (a zapravo je sama), kod publike je izazvalo ujedno samilost i smijeh. Te dvije uloge utjelovile su nove amaterske glumice, putenu Emiliju igrala je Josipa Jergović-Baklaić (radijska voditeljica), a sanjarsku Patriciju Vera Bradičić (dosadašnja šaptačica). I jednoj i drugoj to su prve igrane uloge i treba ih pohvaliti. Uvjerljivom scenskom nastupu Josipe Jergović-Baklaić dobrim je dijelom pripomoglo i ranije iskustvo u KUU Gacka, a slova početnice glumačkoga umijeća solidno je savladala oživotvorujući Emiliju ipak u skokovima, na momente doista fantastično, a na momente osrednje, u prosjeku vrlo dopadljivo.

Iznenađujuće dobra bila je Vera Bradičić, skromna i samozatajna dosadašnja šaptačica koja je, izgleda, akumulirala puno toga iz dosadašnjih predstava, pa je s, nimalo početničkom, lakoćom odglumila između ostalog i poveći monolog, a da nije zapala niti u dosadnjikavost, niti šuplju retoričnost, niti fraziranost geste i grimase. Dapače, postigla je s(p)retan omjer duboke ozbiljnosti i pritajene komike (jer su one najdublje životne istine uvijek pomalo tragične, a istovremeno smiješne). Bravo! Potencijal s kojim može biti svašta. Ono na čemu treba poraditi jest jačina dramskog govora, tj. postizanja vještine da i šapat bude čujan. No i to je jedva primjetan nedostatak, kojemu je najvjerojatnije kumovala samo (dobro skrivena) trema.

Mladi Dario Eror i ovdje je dobio dvostruko fiktivnu ulogu kao u prošloj, njegovoj prvoj predstavi. Ovdje se pojavljuje kao Nikola (40), izmišljeni lik u Gregorovoj predstavi, zajedno sa svojom partnericom Nelom (igra je Ivana Gomerčić), također junakinjom predstave u predstavi (Gregorove u Vujčićkinoj). Ta olakotna okolnost ujedno je bila i otežavajuća jer su morali odstupati od 'stvarnih' uloga, a istovremeno ih 'oponašati'. Nisu imali previše prostora za kreiranje svojih junak(inj)a van zadane matrice, pa su ih odigrali sasvim korektno, Gomerčić za nijansu nadogradivši tip glumačke interpretacije koju je već stvorila u prošloj predstavi, a Eror poradivši i na drugačijem, čak suprotnom pristupu od onoga za koji je već dobio silna priznanja publike.

Ako znamo da glumci u svakoj predstavi glume kako su oni stvarne osobe, Nela (35) i Nikola glume da su fiktivne, izmišljene osobe, a zapravo su preslika 'stvarnosti' predstave (ono što se Emiliji događa u drami), koja svakako ima pretenziju govoriti o stvarno stvarnom životu (preljubi su životna izvjesnost, priznali ili ne). Tako pisac Gregor tek kada pristaje preslikati stvarnost, ma koliko trivijalna bila, u književnu fikciju, uspijeva stvoriti vrijedno djelo koje govori o životu i u kojem se ljudi (čitatelji/gledatelji) mogu ogledati.    

Likovi preljubnika, 'stvarnog' i fiktivnog, Nikole i Vladimira (igra ga Nikola Oršanić), jedan proizišao iz drugog, različito su prikazani, Nikola u ponajboljim zavodničkim trenutcima, a Vladimir (45) u zbunjenom porazu 'izdaje' ljubavnice i 'povratka' ženi. I Oršaniću ovdje nema prigovora, on je glumac koji promišlja i ne igra instinktivno. Dobar odabir je učinjen za ulogu njegove supruge Marte (42), dostojanstvene prevarene žene. Igra je Josipa Marković, koja po svojemu habitusu dobro utjelovljuje upravo osobnosti uznosita držanja, pa je glumačka nadogradnja pala na plodno tlo.   

Znamo da će ovaj tekst imati malo čitatelja, ali naprosto bar količinom mora korespondirati s predanošću kojom su glumci iznijeli ovu predstavu i s redateljskim ulogom uvođenja novih postupaka. Redateljica Snježana Orešković u pravilu ne preferira dramaturške škare i bori se s tekstom onakav kakav jest. Od teksta treba znati stvoriti ne-tekst, predstavu koja će biti sve ono što tekst nije – dinamična, s bezbroj tonaliteta, s pokazivanjem onih u tkivu teksta neizrečenih i nevidljivih dramskih konstrukta, s atmosferom koja se 'vidi, čuje, njuši i pipa'.

Da je majstorica u tome, Snježana Orešković nam je svaki put dokazala, a i sad je eksperimentirala uvodeći postupak scenskih pretapanja (ne običnog nadovezivanja, smjenjivanja i ubacivanja) različitih prizora. Time je 'tihu dramu' dinamizirala, učinila je zanimljivijom, fluidnijom, opuštenijom. Posve je također uspio potez uvođenja naratora (ili didaskalizatora), postupak literarizacije drame, koji je predstavi dao nevjerojatni dodatni šarm kadrova nijemih filmova s opisnim tekstovima te produbio i istaknuo najbolje glumačke ekspresije. Tekst didaskalija nenametljivo i sigurno čitala je Draženka Bešanić.

Pa makar ovi redovi i ne imali dovoljno prosudbene stručnosti, makar propustili spomenuti neke posebne kvalitete ili slučajno zažmirili na neke propuste, nadamo se da će stvarateljima kazališnog života u gradu biti podstrek za njihov daljnji prevažan rad.

 

M.K.G.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom