OTOČAC – Nekada se bor kitio na sam Badnjak, uvečer, nikada ranije. Bilo je to veliko nestrpljenje i iščekivanje, a tek kolika radost! No, vremena su se promijenila, sada se borovi počinju kititi jedva da minu Svisvete, od polovice studenoga to je gotovo redovita pojava.
A kada se kiti, red je okititi i crkve, oduvijek su se borovi kitili u crkvama, naravno za Božić, u vanjskim prostorima se to nije smjelo, komunistički režim je to branio, tek bi se moglo kititi za Novu godinu, takva je bila praksa. Eto, nestalo komunizma (ili barem mislimo da jest, a to ne mora biti posve točno), sada smo došli u drugu krajnost, nazivaju to posljedicom konzumerizma pa se kiti mnogo ranije, prije nego to crkve učine.
Ovih dana su okićena dva bora u svetištu crkve Presvetog Trojstva u Otočcu. Ono što jest, jest, malo kada su bili ti borovi toliko visoki, rekli bismo „do neba“, dobro ne baš do neba, ali do plafona svetišta skoro. I da bi se okitili trebale su velike škale. A popeti se na sam vrh klimavih škala bilo je izazovno i hrabro za župnika don Gorana, baš da se ta zadnja kuglica ili svjetiljčica stavi na vrh bora. Ali jest, stavljena je.
I.B.
PRINT
