Od prvoga dana trodnevne duhovne priprave za Fabijanovu broj se prisutnih vjernika u crkvi svaki dan gotovo udvostručavao pa su na završnom danu, u četvrtak 19. siječnja, gotovo ispunili crkvu Presvetoga Trojstva. A razlog za to među ostalim je i što su došli vjernici okolnih župa koje su bile pozvane – Kompolje, Švica, Brlog, Kuterevo i Krasno. Svečanu sv. misu, na kojoj je pjevanje vodio župni zbor VIS Trinitas, predslavio je prior karmelske župne zajednice u Gospiću o. Tiho Radan, a u koncelebraciji su bili župnik mons. Marinko Miličević, župnik Sinca vlč. Andrija Kekić, župnik Kompolja fra Jure Marčinković, pop Ante Luketić, don Jure Ladišić i župni vikar don Anđelko Kaćunko.
U propovijedi, na temelju misnih čitanja, o. Tiho je najprije posvijestio vrijednost zagovorne molitve – prema Poslanici Hebrejima, koja kaže da Isus "može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima", a tako "zagovorno" postupaju i vjernici kada mole za druge ili traže od drugih da mole za njih. Potom je propovjednik istaknuo neke važne detalje u zgodi kada se Isus sa svojim učenicima povlači na Galilejsko jezero nakon što je doživio neprijateljstvo vjerskih vođa. Štoviše, kako je zapisao evanđelist Marko, farizeji su se s herodovcima urotili protiv njega, s ciljem da ga unište, jer je u sinagogi čovjeka usahle ruke izliječio u subotu.
Isus se sa svojim učenicima iz toga neprijateljstva povlači na Galilejsko jezero, gdje nailazi na odgovor koji je potpuno suprotan neprijateljstvu koje je doživio. "Tu su mu ljudi prilazili s golemog prostora, pokušavajući ga dotaknuti kako bi se izliječili od svojih slomljenosti i bolesti. Kontrast između dva odgovora Isusu je vrlo upečatljiv. Neki su ga htjeli slomiti, a drugi su gledali u njega da ih izliječi od njihove slomljenosti. Oni koji nisu imali osjećaj vlastitog siromaštva prezirali su ga, a k njemu su hrlili oni koji su bili svjesni svoga siromaštva", istaknuo je o. Tiho, dodavši kako su se Isusu odazvali samo oni koji su prepoznali vlastito siromaštvo i slomljenost, a to znači da i nas prije svega osjećaj vlastite potrebe, svijest o vlastitom siromaštvu, otvara Gospodinovoj prisutnosti u nama. Odnosno, "naša ranjivost, bilo da je fizička, emocionalna ili psihička, otvara nas Gospodinovoj prisutnosti. Kada je s nama sve u redu, onda ne zazivamo toliko Gospodina. Naš odnos s Gospodinom može se produbiti u vrjemenima osobne krize. Nije riječ o tome da je naša potreba za Gospodinom veća u takvim trenutcima, nego samo o tome da postajemo svjestniji svoje potrebe za Gospodinom kada je osjećaj naše vlastite samodostatnosti podkopan. Ta iskustva slomljenosti, na koje se žalimo zbog boli koju nam uzrokuju, mogu biti iznenađujući trenutci milosti", objasnio je propovjednik te naveo primjer Svetoga Pavla.
Kao što su se ljudi gurali naprijed kako bi dotakli Isusa, jer su prepoznali da je u njemu prisutna snaga Božje ljubavi koja iscjeljuje, tako i vjernici nastavljaju dodirivati Gospodinovu izcjeljujuću prisutnost svaki put kad mu se mole. Ali "čak i kad mu se ne molimo, Gospodin moli za nas. Posebno moli da naša vjera ne klone kad bude stavljena na kušnju. On moli da mu budemo vjerni kao što je on nama vjeran", naglasio je o. Radan, dodavši kako na posebno jedinstven način dotičemo Gospodina u euharistiji, "koja je prikladno opisana kao razlomljeni kruh za slomljen narod", jer u njega imamo povjerenja "ne usprkos našim nevoljama, već zbog njih, jer je bijeda ta koja privlači milosrđe", rekao je ter na kraju propovijedi naveo riječi Sv. Male Terezije koja je to shvatila: "Kad bih imala na svojoj savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, bacila bih se, slomljena srca od kajanja, u naručje Isusovo, jer znam koliko ljubi rasipnog sina koji se vraća k njemu." Poput te velike svetice, i desni razbojnik također nas uči skromnosti, poniznosti i samopouzdanju, jer je, premda cijeli život pun grijeha, nekoliko minuta prije smrti, jednom riječi izgovorenom u poniznosti i pouzdanju, bio spašen. Dakle, zaključio je o. Tiho, Isusu nije potrebno ništa osim naše skromnosti, poniznosti i našeg pouzdanja u njega pa da u nama čini čuda pročišćenja i posvećenja.
Na koncu mise župnik Marinko je zahvalio predvoditelju slavlja, kao i svećenicima koji su sve dane sudjelovali u bogoslužju, ter je vjernike pozvao na svečanost Fabijanove u petak u 10,30 s., koju predvodi biskup Zdenko Križić.
RKŽO / I.B.
PRINT
