OTOČAC – Već je u Hrvatskoj dobro poznata priča, sintagma, što li već, o guskama u magli. Stara i poučna priča, vječna trajanja i neprolazne vrijednosti. Jer nema ni jednog trenutka vremena da nema kojekakvih magli i da nema gusaka, barem toga ne manjka. Čini se da su te dvije kategorije nekako vezane jedna za drugu, jedna drugu osnažuju i jedna drugoj daju smisao. No daljnja rasprava o guskama i magli bi nas mogla daleko odvesti, na vrijeme je stati i sviralu za pojas zadjenuti.
I dok tako o guskama u magli možemo nadugačko i naširoko razglabati, o labudima u magli svakako ne možemo. Fotka svjedoči da su se labudi u magli domislili jadu, posložili se u konvoj i plove onamo kamo su nakanili. Sve jedan drugoga drže na vidiku, pouzdavajući se u onoga prvoga koja kao zna kamo trebaju ploviti. A što ako taj prvi ne zna kamo plovi? Što ako ih vodi u krivu smjeru? Što ako je onaj koji ih vodi toliko prepotentan, pun sebe, hoće se, a pojma o pojmu nema? … Eto ti ga vraže na, rekli smo da nas to s labudima i maglom ne može bogznakuda odvesti, a evo već smo dobrano zaglibili. …
M.K.