OTOČAC – Bilo je to već poodavno, mlađi naraštaji vjerojatno za to ne znaju, još 1980. pjevala je Ksenija Erker pjesmu pod nazivom „Bele megline, megle meglene“, kojoj je tekst napisao Drago Britvić a glazbu Hrvoje Hegedušić. Iako je tekst na kajkavskomu narječju, očito je da tekst pjesme govori o maglama, njihovoj bjelini, uopće o tomu prirodnom fenomenu koji rađa sasvim neka drugačija raspoloženja kod ljuti, od onih sjetnih, do mističnih ili čak prijetećih. Magla je nepoznanica, naravno ne po njenu nastanku, o tome vjerojatno znamo sve kako nastaje i kako nestaje, nego u onomu njenom sadržajnom dijelu da ograničava vidik, da zbunjuje čovjeka, da ga lako može dezorijentirati, da se u magli nađe nigdje, eto o tome je riječ. Čak i u prenesenim značenjima spremni smo kazati da nam je nešto „kao u magli“, da su nam sjećanja „kao u magli“, bolje rečeno da nemamo čvrstu spoznaju o tome, da imamo tek neke fragmente, ali ništa konkretno. Jer magla se ne da uloviti, s njom ne možemo manipulirati, dok ona s nama to može.
Ovi rani jesenji dani (iako je kalendarsko ljeto još uvijek, u Gackoj tomu nije tako, klimatološki je to jesen) su u pravilu zaogrnuti maglom, osobito jutra, sve dok se magla ne digne.
Netko ne voli maglu, daje ona osjećaj silne vlažnosti pomiješane s hladnoćom, no ima i onih koji u njoj uživaju. Jedna Otočanka u zlatnima godinama, koja je živjela veći dio svoga života negdje drugdje, bolje reći u veliku gradu, kaže da ona ovu gacku maglu voli. Zbog čega, upitali smo se? Što je toj magli privlači? Odgovor je bio krajnje jednostavan i realan, kazala je da ona ovu maglu voli jer je to čista magla, nezagađena magla, magla koja nije nastala zbog smoga, poznato je da čestice prljavštine u zraku vežu vlagu, a magla je vlaga, naravno, ova naša magla je posljedica temperaturnih razlika tla i zraka. Još je nadodala da ovako čista magla ne šteti zdravlju, manje je onih koji zbog nje imaju poteškoća, dok je to u sredinama (gradovima) gdje se spušta zagađena magla pravilo, ne iznimka.
Pa doista, jesmo li svjesni čistoće svoje magle? Jesmo li uopće razmišljali o magli na ovakav način? Uživamo li u njoj ili jedva čekamo da se rasprši? Kako tko i kako kada, naravno.
M. Kranjčević
Foto: TZ Otočac
PRINT
