OTOČAC – Ptica kukavica. Pa što? Ptica kao ptica – reći će jedni, ptičurina kao ptičurina – reći će drugi, oni koji baš ne gaje neke simpatije općenito prema pticama, a pogotovo pticama kukavicama.
Jer, zapitajmo se iskreno, koliko nas je u svom životu vidjelo kukavicu (mislimo na pticu, naravno)? Malo tko. Kada bi nasumice nekoga odabrali da nam je opiše, vjerojatno bi rijetkima pošlo za rukom. Zbog čega? Pa jednostavno zbog toga što glasanje ove ptice svi znamo, dok ju je rijetko tko vidio. Ili ako se vidi, u pravilu ne kuka, pa kako onda znati da je to baš kukavica ili neka druga ptica?
A nije ružna, nije, onako isprugana po prsima, trbuhu i po repu djeluje poput kakva papagaja. Jest da je mahom u više sivih tonova, ali mora se priznati skladno nanizanih. Nije ni malena, dapače velika je to ptica, moglo bi se kazati. Raspon krila odrasle kukavice dosiže čak pola metra, a dužina tijela do 30, čak do 35 centimetara.
A kukavica je svoje ime dobila po svojstvenom joj glasanju, kukanju. Ono se javlja u proljeće kad šuma olista, kad su temperature nešto više. Sama ne gradi gnijezda niti leži na jajima. Zato ona svoja jaja „kukavički“ nese u tuđa gnijezda da joj tuđe ptice majke izlegu mladunčad, a potom i othrane. Ostaje nepoznato kako majka kukavica snese u svako tuđe gnijezdo po jedno jaje bojom najsličnije ostalim jajima. Nezahvalna kukavičja mladunčad, čim malo omoća nakon izlijeganja, pobaca druge ptiće iz gnijezda kako bi svu hranu koju marljivo donose tuđe ptice roditelji priskrbila za sebe i čim prije opernatila i odletjela iz tuđega gnijezda. Eto, tako to rade ptice kukavice.
A o ljudima kukavicama, dalo bi se i o tome nešto reći, ali to je jedna posve druga tema.
M. K.
PRINT
