ŠVICA – Najveći događaj 1. Ivanjskih dana u Švici, nove manifestacije koja je započela ove godine i koja ima tendenciju razvijati se u narednima godinama, je završen. Na Gornjemu švičkomu jezeru je u proteklu nedjelju bilo više sadržaja, reklo bi se za svakoga ponešto, i sve je završilo onako kako treba – u veselju i zadovoljstvu okupljenoga naroda, bez ijednoga incidenta ili kakva nemila događaja. Krenimo redom.
Športsko ribolovna udruga Gacka iz Otočca organizirala je na taj dan natjecanje kadeta i seniora svoje ribolovne udruge u ribolovu na plovak. Natjecanje je bilo na južnoj obali Švičkoga jezera kako natjecatelje, ali i ribu, ne bi ometalo mnoštvo koje se još prije podneva počelo okupljati na obalama jezera. Natjecanje na plovak je uspješno završeno i u planirano vrijeme su podijeljene nagrade. Među kadetima 1. mjesto uzeo je Ivan Noć, 2. mjesto Nikola Barković i 3. mjesto Franjo Barković. A među seniorima sve tri nagrade uzeli su Barkovići: 1. mjesto Franjo Barković, 2. mjesto Tomislav Barković i 3. mjesto Mario Barković. Predsjednik SRU Gacka Nikola Cvitković podijelio je dobitnicima plakete.
Šime Strikoman je uspio snimiti milenijsku fotografiju na sjevernoj obali Švičkoga jezera. Nije trebalo ljude dvaput pozivati da u tom događaju sudjeluju, i tkao je nastala 473 njegova milenijska fotografija. O tome je već bilo riječi.
Što se tiče natjecanja u pripravljanju roštilja, u tomu natjecanju sudjelovalo je 17 ekipa. Nije bilo strogih pravila tko će što na žaru pripremati, bilo je prepušteno svakoj ekipi da odabere vrstu namirnice i način pripravljanja. Koliko se može čuti, bilo je nadasve zanimljivih kulinarskih kreacija, dapače i takvih koje se uobičajeno ne vežu za roštilj, a to su bila bezmesna jela. „Strašni sud“, kojega su činila tri profesionalna kuhara: Dražen Benčić, Darko Orešković i Mario Barković te ugostitelj Ivan Banić, imao je i te kako posla. U toj raznolikosti nije bilo lako odabrati one koji su u tome bili najuspješniji. Konačno su sistemom bodovanja po osnovi više kriterija odabrane tri najbolje ekipe. Prvo mjesto pripalo je ekipi „Za poist i popit“, drugo ekipi „Krasno“, a treće ekipi „Kuterevo volonteri“ koja je pripremala jako uspješno vegetarijanski, veganski ili već kako ga nazvati roštilj bez mesa. I ne bi predsjednica Udruge Švički slap Ivana Prpić bila ona da nije iskomplicirala preuzimanje prve nagrade. A ta prva nagrada je bila „za užit kroz grlo“, radilo se o daru piva, vina i mineralne vode. Ona je sjela u barku, odvezla se podalje od obale i potopila nagradu u jezero. Kad je prvonagrađena ekipa doznala što je dobila i gdje joj se nalazi nagrada, dečkima nije bilo teško skočiti u jezero, izroniti nagradu i donijeti je pod svoj „čador“. Valja pritom napomenuti da se predsjednica Prpić gotovo pa zarobila u jezeru, nije bilo vesla, veslala je „nekin matrakon“ i nekim plastičnim kanistrom pa joj je trebalo malo pomoći da se dokopa obale.
Jezerske vile, pod vodstvom „majke vile“ Sanje Burić spustile su se na Švičko jezero. Bilo je dojmljivo promatrati ih u njihovima gracilnima kretnjama i pozama, upravo od toga „foto sessiona“ nastat će, po svoj prilici, jedan novi sadržaj, neka bude iznenađenje, ne treba baš sve otkriti do čega su doveli 1. Ivanjski dani u Švici. Očito njihovim fizičkim završetkom ne će biti okončani još dulje vremena.
Članice Konjičkoga kluba Salvahes iz Otočca su sa svojima plemenitim životinjama plijenile pozornost svih. Pored prikazivanja preponskoga jahanja, trka u galopu i drugih bravura koje su izvodile jahačice bez sedla, bila je to prigoda za mnoge da zajašu konja, možda prvi put u životu, i osjete kao da su „na konju“.
O bandi, bendu Mirakul organizatori ovih događanja, a to su Turistička zajednica Grada Otočca i Udruga Švički slap iz Švice, imaju sve pohvale. Bilo je lijepo, veselo, zabavno, dečki su se iskazali u raznovrsnu repertoaru, a kako su mladi bila im je to izuzetna prigoda kako za njihovu promociju, tako i za daljnji rad.
-Mogu kazati da je ova manifestacija 1. Ivanjskih dana u Švici nadišla sva očekivanja. Trudili smo se koliko smo mogli, ali toliko pozitivne energije od svih koji su u tome sudjelovali nije viđeno odavna. Ne znam, sve je nekako teklo lako i glatko, gotovo pa za ne povjerovati. Je li razlog u tome što je ovo prva velika švička manifestacija pa su ljudi puni elana, je li tome pridonio ambijent gdje se sve odvijalo, a Gornje švičko jezero je neprijeporni turistički potencijal, je li iz ljudi progovorila ona iskonska dobrota, što god da je ostat će ovo događanje upamćeno – ne krije zadovoljstvo direktorica TZ Otočac Mladenka Orešković.
-Ja van neman ča više reć. Rekli su neki pametni ljudi da samo dogajanje divani više od iljadu besed. Bila san celo vrime kaj u linbi, toliko obavez, toliko telefoniranja, toliko daj ovo, daj ono, skoči po vo, odvezi namo, gotovo da nisan ni svisna da je sve smirilo, baren ovo na jezeru jerbo imamo mi toga u vin 1. Ivanjskin danima još, dakako. Ne znan el to ljudi samo meni divanidu, al divanidu mi da in je bilo lipo, da retko kad, il nikad, nisu bili tako opušćani, da ni' bilo nigda toliko dobre vibre, velidu da treba jopet ponovit. Pa dajte ljudi, edva smo ovo smirili, a vi bi jopet. Ja ne znan ča je na stvari, al bi rekla da je Gornje švičko jezero otkriće, ma koliko god to čudno bilo za čut, ta pod noson nan je svaki dan, mi smo bili „slipi“ na njega, mislin da je bilo dovoljno postrano da se svi družimo, a jopet da svaka ekipa i društvo ima svoju intimnost. O Šimi Strikomanu i tome spektaklu ne ću ni divanit, čovik je, sve mi se čini, odakrl neke nove ljude kakove ni' imal prilike upoznat. Nas domorodce. E sadaj, zač smo mu se mi njemu podvukli pod kožu - ne znan. Ma morda i znan, mi smo obični, prosti ljudi, nakovi kakovi esmo, ki se ne pečidu i ki se ne gradidu ono ča nisu. Valjda to, a da ča drugo? – daje ocjenu predsjednica Udruge Švički slap Ivana Prpić. – Evo, jutroske me je Strikoman zval i rekal da je uputil pismo Rvackomu saboru da Sabor privati pokroviteljstvo nad Danon milenijske fotografije, pa ako se to dogodi, na toj izložbi naće se i švička pastrva. Pa kudaj ćeš više, bog ti boga ubil – dodaje Prpić.
A kad smo priupitali je li bilo negativnih reakcija ili kakvih problema, odmahnula je samo rukom i procijedila jednu jedinu rečenicu: - Znate ča ću van reć, reću van ednon poslovicon, koliko se ja sićujen iz svoje školice, to je arapska poslovica: Psi lajedu, a karavane prolazidu! Toliko!
1. Ivanjski dani u Švici su, čini se, uspjela manifestacija. Začudno je da je već u prvom pokušaju postigla toliku zainteresiranost građanstva. Naravno da je bilo najviše domaćih ljudi, iz zemljice Gacke, no bilo je i onih iz udaljenih krajeva koji su namjerno ili slučajno završili na manifestaciji i oduševili se. Oduševili se prirodom, ali i ljudima koje su susreli. Bez obzira što tko o ovoj manifestaciji mislio, dobro je da se dogodila, recept je to i drugim sredinama da nađu neku atrakciju u svomu mjestu i od njega pokušaju napraviti događaj. Uostalom tako to rade u Istri, tako to rade u primorskima i dalmatinskima obalnima mjestima, takve manifestacije se sve više događaju i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. I na kraju, valja se povezivati, valja se umrežavati, nitko sam sebi ne može i ne smije biti dovoljan, tek u sinergiji s već postojećim organizacijama i institucijama može se nešto napraviti. Pravi primjer za to je ova suradnja Turističke zajednice Grada Otočca, koja ima već višegodišnje iskustvo organiziranja određenih manifestacija, i nove udruge, kakva je Švički slap, koja se uspješno uklopila u „tehnologiju“ organiziranja ovakvih i sličnih manifestacija.
M. Kranjčević
Foto: s Facebooka I. Prpić, V. Dasović, TZ Grada Otočca
PRINT
