O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Otočka placa, kako je to negda bilo...

1/12
Otočka placa, kako je to negda bilo...
Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...Otočka placa, kako je to negda bilo...
Objavljeno: 27-05-2015

OTOČAC – Eeee, brajne, kakova je negda otočka placa bila. Ma to je bilo više neg Zagrebački velesajam. Ma kakov Velesajam, Velesajam je mačji kašalj bil nada to. Naroda, valjda se znal sav svit srednon sjatit u Otočac, kol, konjov, volov, krav, ovac, ma nema česa bilo ni'. To je bila velika ili blažena placa. Ni' ona po Božju bila „blažena“, ona je bila placa od blaga pa je stari narod nazval – blažena. Jerbo tada ni' bilo „stoke“, ma kakova „stoka“, van marva ili blago („odi napoj marvu, odi baci blagu ist“). Negdanjemu narodu blago je bilo „blago“, novac nako i nako ni' bilo, zlata i slebra, ma ča o tomu treba i divanit, pa mu je marva bila edino blago.

A jopet mala ili ženska placa, tote je bilo i od vraga dlak za prodat i za kupit. Babe su držale jaja, prodavale su se žive kokoše, prodavalo se simenje za u vrtu posijat, sime od diteline se prodavalo, od lucerne, crljene diteline i talijanke. Prodavalo se i sime od mačjega repka. A gospe su volike kupovat putrice, kako i nejdu kad ni' bilo „maslanca“ i „margarina“, kadi to u vratru bilo. Sira je bilo, počinon sirenoga. O krunpiru, peršinu i meršinu da se i ne divani, to se zval grincajg. Jopet su ni' ki su u ruka bili vridni prodavali drvene vile, male vile, vile od pol stoga i vile za vrv stoga - za zabacivanje, pa grablje za slamu vadit iz vršaja i obične grablje, unda koše za seno, pa košare za drva, Bosanci su prodavali sepete, to se dost kupovalo. S jeseni puna mala placa je bila jabuk, krunpira, pred Sisvete se na voze i zelje prodavalo. Ma kakovi supermarketi, nula je to za uno negda.

A otočka glavna ulica, ni' una u starinjsko vrijeme imala imena, ma kakov, ni una imala ni vi prclekov od parkićev, ni imali ni vi kostanjov, van je cela ulica bila – placa, od zida s live pa do zida s desne strane ulice, kola do kol. To je bila placa.

Svaki ki god je držal do sebe je išal sredon na placu, imal ča za prodat il ne imal, imal novac ča za kupit il ne imal. Svedno se išlo. To je starinjskomu narodu bilo kaj da gredu na „burzu“ (njujoršku il tokijsku), vikalo se da se mora ić na placu da se vidi kako cene gredu, da se čeljade ne bi prevarilo kad ča bude prodavalo il kupovalo, e. Ma nisi se mogal promaknut od marve i naroda, sve u rpu.

A o birtijami da se i ne divani, bilo i' je kaj u šipku bobic, peklo se janjce, sve mirišalo, ljudi su pivali, berdokali, tukli se, van da kako, po osam dan ostajali u birtijami. A sve bi započelo s likovon ako se ča prodalo il kupilo, konji, voli, krava, bak i tako to veliko. Žene su in nosile presvlaku u biriju, da i' ne sramotidu jerbo se zarigljedu i vinon ispoljivadu, il ako se potučedu da in košulja ni' krvava i tako. Držale su une do svoi ljudi. Dakako.

Negda bilo, sase spominjalo! Neka lipa vrimena prošla, konda i' je vetar odnesal. Al neka, neka, evo danske placa se jopet vrnula na ulice nazad iz 'ni vojni „paviljonov“, svudaj rožice, svudaj repi, nema česa nema. Ma kakovi robni centri! A bab, bab konda i na trubu sazvalo, mišadu li mišadu, pritiskadu li se protiskadu, pitadu poč je ča, pripovidadu edna z drugon, tužidu se edna drugoj na noge, na dimlja, na snaju, eli, ma i smijedu se, kako i nejdu kad sve imadu lipe socijslne zube. I uživadu, to je dan za nji, zato je placa, da ča!

I.B.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom