OTOČAC – Jedna vrana gakala i po polju skakala … započinje neka stara pjesmica, spjevana bogzna otkada, lako pamtljiva, puna rime i nadasve kratka. Bila je to pjesmica koju su bake rado pjevale svojoj unučadi, s njima se zabavljale i kad bi se ispjevao kraj pjesmice … k njoj doleti crni kos i odgrize vrani nos, onda bi baka nježno uhvatila nosić unučeta, tobože „odgrizla ga“ pa bi nastala cika i smijeh.
E sad, ovo na fotografiji, snimljenoj ovih dana u Kompolju, nisu vrane, premda ih ima i gaču li gaču, već neke manje pričice, prekrile su pola polja. Crne su poput noći, bi reći da su u pitanju „kosovice“, kako to Gačani kažu, odnosno kosovci (što treba razlikovati, zlu ne trebalo, od „kosovaca“) ili kosovi. A što je njih nagnalo da se u ovolikim jatima jate, teško je odgonetnuti, ovakav prizor bio bi tipičniji za kasnu jesen nego za početak proljeća. Ali, priroda je priroda i ona valjda najbolje zna pravi razlog.
M. K.
Foto: A. Kaćunko
PRINT
