U povodu Dana Grada Otočca i Fabijanove stanovnici Grada Otočca ugodno su bili iznenađeni kad su na gradskim ulicama ugledali kolonu konjskih zaprega. Nesvakidašnji događaj izmamio je uzdahe i odobravanja jer se takav prizor ne može vidjeti često, stoga i oni koji su posjetili Grad Otočac u prigodi obilježbe Dana Grada došli su na svoje jer im je priređena svojevrsna atrakcija.
U razgovoru sa Ivicom Ivaniševićem jednim od učesnika ove povorke doznajemo da je kod njih, zaljubljenika u konje ovakav način predstavljanja konja i zaprega već postao tradicionalni običaj s kojim nastoje u prigodi crkvenih, kulturno umjetničkih obilježbi pokazati starima i mladima da konji i zaprege još uvijek postoje, kao i ljudi koji ih nastoje sačuvati od zaborava.
„Na žalost sve je manje konja, zaprega i svega onoga iz naše kulturno povijesne baštine. Možda će zvučati ružno, ali kako je krenulo, mladi još malo pa neće ni znati što je konj, i moći će ga tek vidjeti u zoološkom vrtu. Ako ne nastavimo sa ovom tradicijom s opravdanjem možemo strahovati za budućnost konja“ – kaže Ivanišević.
Po njegovim podatcima na području Grada Otočca, odnosno Gacke doline ima oko 14 zaprega i oko 28 konja za zaprege, te nekoliko konja za jahanje. U povorci zaprega povodom Fabijanove učestvovali su Ivica Ivanišević, Ivica Kranjčević, Stevo Borovac, Slavko Dujmović, Danko Ivanišević, Mane Borovac, Marinko Kazda te na konju Ana Jergović.
Obišli smo veliki dio grada, ljudi su nas pozdravljali, jer ne mogu se zaprege svaki dan vidjeti. Ima nas nekolicina koja se redovno sastaje, koristimo to vrijeme kako bi izmijenili iskustava o našim konjima, malo s njima radimo i pokušavamo saznati i dogovoriti se što i kako dalje. Sve mi sami financiramo, teško nam je jer danas imati konje samo je veliki izdatak, ne može se očekivati nikakva dobit osim ljubav prema životinji. Poznato vam je da je mehanizacija zamijenila konje u brojnim poslovima, no treba znati da je konj nezamjenjiv, kako u pojedinim poslovima tako i u prijateljstvu, uzajamnom pomaganju. Konj je nekada hranio čovjeka a danas čovjek mora hraniti konja. Imamo i udrugu „Sokol“ koja na žalost ne funkcionira baš kako treba, no to nas ne sprečava da se sami organiziramo i učestvujemo u našim aktivnostima. Mi nastavljamo i dalje sa našim druženjima i brigom prema konjima bez razlike na financijske (ne)prilike u kojima se nalazimo. Treba reći da svaki konj ima svoju knjigu, svaki je konj evidentiran, a po novom zakonu uskoro moramo polagati ispit za vožnju zaprega. Ljubav prema konju, čuvanje tradicije, starine i starinskih običaja naš je jedini zadatak, odnosno cilj, a ta plemenita životinja svima nama na jedan određen način daje život, kazao je Ivica Ivanišević.
Dražen Prša
PRINT
