OTOČAC – Sinoć je u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta upriličeno predstavljanje knjige Lika i njena Crkva u prošlosti i sadašnjosti znanstvenika dr. Mile Bogovića, i biskupa. U pristojno popunjenoj dvorani čitalačka publika je imala prigodu čuti nešto o toj knjizi iz izlaganja Ivice Mataije, ravnatelja Državnog arhiva u Gospiću, dr. Željka Holjevca, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Milana Kranjčevića, predsjednika Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke i samog autora dr. Mile Bogovića.
Lika i njezina Crkva je, kako je to istakao Mataija, nastala iz već do sada objavljenih autorovih članaka u raznim tiskovinama, poput Kane, Vile Velebita i drugih. Bogoviću je stalo da se sve to objedini i da se tiska kao jedna cjelovita knjiga, što ima niz svojih praktičnih razloga jer čitatelju je tako lakše, ne mora tražiti te silne tekstove rasute po nizu časopisa, već ih ima na jednom mjestu. Mataija je upoznao publiku s radom Državnog arhiva u Gospiću u dijelu koji se odnosi na tiskanje knjige u ediciji pod nazivom Prilozi za povjesnicu Like, u što spada i ova knjiga, najavivši daljnje tiskanje drugih vrijednih knjiga.
Dr. Holjevac je rječito, razumljivo i pitko, kako to samo on zna, publici dao određene povijesne presjeke u Gackoj, Lici i Krbavi, područjem koje autora odavna zanima i kojim se u svomu znanstvenom radu bavio. Nije tu bilo samo riječi o Crkvi i crkvenoj povijesti već i o onoj drugoj, svjetovnoj, uostalom kad je hrvatska povijest u pitanju jedna bez druge ne mogu. Ocijenio je autorovu knjigu kao vrijedan prilog popunjavanju povijesnih praznina kojih u Gackoj, Lici i Krbavi još uvijek i te kako ima, poželjevši Bogoviću dobro zdravlje, britak um i volje da u svojim umirovljeničkim danima podari još koju vrijednu knjigu.
Milan Kranjčević je govorio o strukturi knjige i mukama u njenu nastajanju, naglasivši da je od pojedinih dijelova, prethodno objavljenih, bio vraški posao uklopiti ih u jednu cjelinu. Često puta je mnogo jednostavnije iznova napisati neki tekst nego se mučiti s već postojećim, no autor je u tome uspio, svjestan svih prednosti, ali i nedostataka takva pristupa. Kranjčević je naglasio da je znanstvenik Bogović „oštećen“ od biskupa Bogovića, da je u vrijeme njegova biskupovanja služba bila ispred znanosti, poželjevši mu dug život i zaželjevši da napiše, ili sastavi, neku novu knjigu koja će nositi naziv Gacka i njezina Crkva u prošlosti i sadašnjosti pošto je ova knjiga poglavito vezana na područje tzv. ličkog arhiđakonata, odnosno za sadašnji Gospićki i Udbinski dekanat.
Na kraju je sam autor zahvalio i publici i predstavljačima knjige, istakavši da je u njegovu životu došlo vrijeme „ukoričavanja“, što će reći da valja sve ono što je čovjek radio u svom životu, u konkretnom slučaju istraživao i o tome pisao, sistematizirati i objaviti, inače sve može lako pasti u prašinu zaborava. A time i sav trud. Usput je Bogović najavio da će biti, ako Bog da, i nekih novih knjiga, u što, kad je ovaj autor u pitanju, ne treba sumnjati.
Predstavljanje ove knjige svojim glazbenim pregnućima obogatio je Župni zbor crkve Presvetoga Trojstva pod vodstvom prof. Branke Bernardi.
Na kraju valja reći da je predstavljanje bio ugodan kulturološki događaj, primjeren nebeskim suzaštitnicima Otočca i Gacke sv. Fabijanu i Sebastijanu, odnosno Danu Grada Otočca.
I. Bižanović