Jutros kada sam ustao kroz prozor gledam nebo, tmurno, izmoreno a sunce se probija kroz oblake koji nesputano lete, jure kao da imaju kamo i nose sa sobom mrvicu plavetnila koja je izgubila bitku s nebom, gonjeni vjetrom i tugom negdje žure – ne znam gdje. U daljini neka pjesma, ne čujem je i ne razumijem, samo smrtni ples zgaženog lišća na blatnjavoj cesti i mukli cvrkut ptica koje kasne na jug.
Eto, takav je moj grad jutros. Čudnog li vremena jučer ujutro temperatura minsu tri a danas plus deset !
I.B.