(Gospić, 29.11.2004.) - U Caritasovu domu u Gospiću održan je Biskupijski susret djelatnika i volontera Caritasa Gospićko-senjske biskupije. Na početku susreta koji je započeo u 10 sati vlč. Marinko Miličević, kancelar Gospićko-senjske biskupije predvodio je molitvu i uvodno razmatranje.
Započeo je riječima „Bdijte"! Bdjeti znači ispitivati svoje misli, osjećaje i djela. Same riječi „Bdijte" mogu imati za svakoga od nas drugo značenje. Vlč. Marinko je naglasio riječi sv. pape Ivana Pavla II.: „Ako pojedinac hoće sam bdjeti, zalutat će. Samo zajednica može bdjeti jer ona moli i razmišlja o Isusovoj muci i smrti. Za dobra djela i molitvu uzori su nam naši svetci. Bog može sve u srcu koje se uzda u njega. Kod svih nas važno je vjerničko pouzdanje. Sveti Matej kod riječi 'bdijte' dodaje i 'molite'. Važna je osobna molitva svakog dana, ali i za sve koji nas okružuju."
Vlč. Marinko naveo je primjer sv. Karla. On je igrao biljar u 16. st. I također je bio kancelar. Za vrijeme te igre pitali su ga prijatelji: „Što bi ti sad napravio da ti ovdje dođe Isus"? Tko je spreman, spreman je, odgovorio je on i ne treba se ničega bojati, a to se tiče čistoće naše duše, poručio je vlč. Marinko.
Rriječ pozdrava gospođi Željki Markić uputio je naš biskup Mile Bogović. Zahvalio je gospođi Željki, članici građanske inicijative „U ime obitelji", koja je imala glavno predavanje na temu: „Volontiranje kao evanđeosko služenje" na svim dosadašnjim akcijama koje su bile upućene za naš narod. Ovim putem Vam zahvaljujemo na obrani života i obitelji, jer jednom treba zaustaviti napad na život. Europa je upravo spašena na našim prostorima pred Turcima. Također je naš narod tada sudjelovao u obrani kršćanstva, a tako je u današnje vrijeme stala i gospođa Markić Željka na čelu inicijative U ime obitelji i hvala joj na tome, poručio je mons. Mile Bogović.
Nakon riječi biskupa svoje izlaganje na temu „Volontiranje kao evanđeosko služenje" počela je gospođa Markić. Na početku se zahvalila na riječima dobrodošlice, također je napomenula da i ona ima ličke korijene. Naime, baka joj je bila rodom iz Gospića.
„Osjećam se ovdje voljeno jer je moja baka bila velika žena. Usadila je velike temelje moje vjere što danas ja želim prenijeti drugima. U svemu tome važna je ljubav prema čovjeku, a sve nakon toga dovodi do volontiranja prema potrebitima jer smo se zbog toga i sastali danas.
Volontiranje je evanđeoska tema. I ja polazim od toga. Polazim od odnosa Marije koja je nosila Isusa u svome trbuhu i odlazila je Elizabeti da joj pomogne. Ovo je slika ljubavi i solidarnosti. Drugi primjer je vjenčanje u Kani Galilejskoj. Marija Isusa poziva da pomogne ljudima da ne ostanu bez vina. Prijašnje dvije slike su svima nama poticaj kakav bi mi odnos trebali imati prema drugima. Ljubav sve potiče i pokreće.
Bog voli radosnog darivatelja. Mi smo povlašteni kao volonteri jer smo vezani za svaki izraz našeg darivanja. Moramo prvo krenuti od sebe, tj. kakvi smo mi kod svojih kuća i u svojim obiteljima. Želi se obratiti pažnja da ako mi znamo živjeti normalnim dostojanstvenim životom, želimo pokazati i onima u potrebi da nisu sami.
Važno je sijati, a hoće li niknuti to nitko ne zna osim samoga Boga! To možemo najbolje pokazati u svojim obiteljskim odnosima. Ako jačamo kao obitelj, borimo se protiv svih životnih problema. Razvodi su danas najveći životni problem kod nas. Tu trpe najviše žene i djeca. Zato je i najvažnije pomagati obiteljima. Svatko si može postaviti pitanje: „Vjerujem li ja zaista, je li bolje darivati nego primati?" Odgovor je taj: „Ako sam već primio, onda mogu i darovati". Ljubav je poticaj koji vodi do toga. Tko ne može darovati, ne može ni primiti.
„Zahvalna sam jer mogu volontirati. S time se budim svakog jutra" – poručila je gospođa Željka. Uvijek se treba podsjećati na rezultate svoga rada. Ako pomažemo nekome, sjetimo se toga.
Kada je Majka Tereza boravila u Zagrebu, postavila sam pitanje njoj kako zna je li njezine sestre imaju zvanje. Odgovorila je da ona gleda jesu li one sretne. Ako jesu onda je to pravo zvanje. Tako trebamo i mi svi biti sretni u pomoći prema siromašnima, a na koncu i u svojoj obitelji. Sjetimo se svakog dana što možemo učiniti za druge, jer svaka kapljica našeg rada u oceanu se ne čini puno, ali čini veliku radost i zapravo znači jako puno. Budimo zato navjestitelji Evanđelja svima u potrebi oko nas, a osobito prema potrebitima jer jedino tako ćemo do Kraljevstva Božjega, poručila je gospođa Željka Markić.
Nakon izlaganja gospođe Željke Markić slijedila je plodonosna rasprava na temu volontiranja, ali i iz društvenog života. Istaknula je primjere iz vlastitog života kako bi i mi mogli naći snagu za naš daljnji rad. Trebamo reći jedino: Želim živjeti kako mi Bog nalaže i koga da se bojim.
Po završetku rasprave o radu Caritasa Gospićko-senjske biskupije progovorila je voditeljica ureda Kata Matanić. Susret je završio molitvom „Anđeo Gospodnji" koji je predvodio ravnatelj Caritasa vlč. Luka Blažević. Susret se nastavio domjenkom u restoranu „Maki". Tko god je sudjelovao na ovom sastanku, nadamo se da je u sebi našao snage za daljnji rast u pomaganju drugima.
Tomislav Klarić / Ordinarijat
Foto: S. Smiljanić
PRINT
