OTOČAc – Danas je msgr. Marinko Miličević, novi otočki župnik, imao svoju nastupnu misu u crkvi Presvetog Trojstva. Prva misa je bila u 8:30, a druga u 10 uri po ljetnom vremenu održavanja misa.
Kako su se otočki vjernici lijepo oprostili od dosadašnjeg župnika msgr. Tomislava Šporčića, tako su lijepo dočekali i novog župnika Miličevića i vikara mu don Anđelka Kaćunka. Pored pozdravne besjede prije početka mise, župniku Miličeviću je darovan buket cvijeta, zatim štola i križ, a don Kaćunku štola.
Evo što je pritom u pozdravnoj besjedi kazao Ivan Bižanović, član Pastoralnog vijeća Župe Otočac:
Poštovani župniče Marinko, poštovani župni vikare Anđelko,
još su stari Grci mudro kazali „panta rei“, da sve protječe, da se sve mijenja, ova se izreka pripisuje grčkom filozofu Heraklitu, a hrvatski pjesnik Petar Preradović reče u jednoj svojoj pjesmi „stalna na tom svijetu samo mijena jest“. Upravo ta mijena, taj „panta rei“ održava svijet. Tako sve živo dolazi i prolazi, sve nastaje i sve nestaje, sve se mijenja. Mi obični mali ljudi, ma i oni veći, mislimo da na nešto utječemo, varamo se mi, ništa se ne događa bez Božje providnosti. Ma koliko se moćno osjećali, ma koliko mislili da smo veliki i utjecajni, ma kakvu poziciju zauzimali i u svjetovnom i u duhovnom životu, samo smo beznačajno zrnce prašine, a kada je u pitanju Crkva i naša vjera, Duh sveti je taj koji svime rukovodi. Tako je Duh sveti odlučio dovesti k nama monsinjora Marinka, u župu Presvetog Trojstva u Otočca, u župu sv. Mihovila u Dabru i u župu sv. Ivana Krstitelja u Švicu. Duh je sveti odlučio dovesti nam novoga dušobrižnika, osobu koja je u naponu tjelesne i duhovne snage, osobu koja je duhovno toliko moćna da očekujemo da se taj dar Božji prelije i na nas, vjerni narod. Zna Duh sveti koliko tereta može natovariti na pleća svakoga od nas, pa tako i na monsinjora Marinka i vikara mu don Anđelka. Oduvijek je narod potreban vjere, oduvijek je potreban jakih pastira, da ih duhovno vode po krivudavim stazama života, da ih izvode iz stranputica, da im daju nadu, da ih utješe, da ih upute na pravi put. Ja sam Put, Istina i Život, tako nas uči Evanđelje, i tako vjerujemo.
Monsinjore, često narod u svojoj mudrosti zna kazati da kakav je pastir da su takve i njegove ovčice, ali isto tako se veli da kakve su ovčice da je takav i pastir. I stoga nema nam druge nego otvorena srca primiti Vas, a nema Vam druge nego raskriljene duše primiti nas, vašu pastvu. Koliko se međusobno budemo ispomagali, koliko se budemo razumjeli, tako će nam biti. Jer jedno bez drugoga ne ide. Puni ufanja u Vašu duhovnu snagu, ne dvojimo da ćemo u ovoj, i u ovim župnim zajednicama, nastaviti koračati Putem Istine i Života.
A vama, don Anđelko, radujemo se Vašem povratku. Koliko se mi radujemo, nadamo se da se i Vi još više radujete. Mi Vama nismo novost, Vi nama niste novost, dobro se poznajemo i nadamo se da ćemo kao vjernici i s Vama izvrsno surađivati na dobrobit ove župne zajednice.
I na kraju ove pozdravne besjede neka svemogući Bog na sve nas skupa izlije obilje svoje mudrosti, neka nas nadahne dobrotom, neka nas obdari uzajamnim poštovanjem i neka nam usadi sve duhovne kreposti.
Kao član BPV i ŽPV ove župe Presvetog Trojstva u Otočcu želim Vam uručiti cvijeće u znak dobrodošlice, štolu kao znak svećeničkog reda i služenja i križ kao znak poniznog služenja.
Dobro nam došli !
M.K.
PRINT
