(…)
U doba druge velike bitke za hrvatski jezik osamdesetih godina (prva je bila šezdesetih i završila s Deklaracijom) vadio sam mast idiotima primjerom riječi nogomet. Da, nogomet. Što bi bilo, pitao sam, da Slavko Rutzner Radmilović nije na vrijeme smislio riječ nogomet, ostali bismo na fudbalu, a kada bih ja, recimo (tih spomenutih osamdesetih) istrčao s nogometom, eto mene na udaru lista “Komunist”. Nogomet, kako to glupo zvuči, kao i glazba, ko to tamo peva, ustaše jedne. A da u samostalnoj našoj retardiramo, i to je točno, imali smo dvoranski nogomet, pa ga “kroatizirali” u futsal. Glazbenike školujemo u onoj groznoj zgradi zvanoj Muzička akademija.
Kad smo već pri jeziku, zapeo mi je za oko velik skandal o krađi sto kuna iz pravoslavne crkve u Šibeniku. Prilozi na televizijama bijahu minutažom bogati, kao da je ukraden milijun eura, dotrčao Pupovac da spriječi eskalaciju, odnosno da ukrade koji televizijski kadar. Panika kao da hrvatski tenkovi idu na Šibenik. HTV objavio priopćenja, saopćenja i saopštenja. S potonjim u svezi moje oprezno pitanje: zašto nije prevedeno rečeno saopštenje, da je Bugarima učinjeno slično, a i oni su uglavnom pravoslavni, bi li njihovo saopćenje HTV dao javnosti na bugarskom? I uopće je tu nešto vrlo sporno: nitko ne brani SPC-u da se unutar sebe služi srpskim jezikom, ali bila je riječ o priopćenju za hrvatsku javnost. Ne čitaju Ustav, to je. Inače, ovo je godina čitanja. A ožujak i mjesec hrvatskoga jezika.
(…)
H.Hitrec/Hrvatskonebo.org.
PRINT
