GOSPIĆ - Protekla sunčana i vrlo ugodna nedjelja privukla je mnogobrojne planinare i ljubitelje prirode u planine. Tako je bilo i na Velebitu koji svakim danom postaje sve popularniji i posjećeniji i to vrlo raznolikim skupinama posjetitelja. Nekada su to bili isključivo planinari i uglavnom se hodalo u van zimskom periodu. No danas to više nije slučaj, Velebit posjećuju uz planinare, rekreativci, trkači, biciklisti, alpinisti, speleolozi, avanturisti, strani i domaći turisti itd.
Mi, gorski spašavatelji često puta koristimo lijepo vrijeme za svoje izlete, treninge ili jednostavno gušte, pa je tako bilo i ove nedjelje. Tako smo i prije dva dana izdali upozorenje vezano uz opasnost otklizavanja na smrznutim ledenim površinama na visinama iznad 1200 m/nv kao i obveznu opremu za kretanje u zimskim uvjetima.
I tako u 14:20 sati tog sunčanog nedjeljnog poslijepodneva zazvonio je dežurni telefon, znali smo da nije dobro. S druge strane uplašen ženski glas poziva pomoć, „partner je otklizao niz zaleđenu strmu padinu, udario u stablo i nepokretan je“. Napominjemo radi se iskusnom planinaru koji je sa sobom imao svu potrebnom opremu. Bilo je to na padini ispod vrha Kita (1.573 m/nv Sjeverni Velebit), tamo nema signala, dojavljivačica je morala hodati sat vremena kako bi pozvala pomoć.
Započinje utrka s vremenom. Desetorica spašavatelja s dva terenska vozila, motornim saonicama i svom opremom za spašavanje u zimskim uvjetima u 14:45 kreće put Velikog Alana s primorske strane. U 16:15 sati stižemo do dva kilometra ispod planinarskog doma na Alanu, dalje se ne može zbog snijega. U 17:20 interventni tim dolazi do unesrećenog, zbrinjava ga, imobilizira u vakum madrac, dodatno utopljava i priprema za vrlo zahtjevan i dugi transport. Sumnjamo na prijelom kuka ili zdjelice, kasnije potvrđeno prijelom zdjelice.
Ostali spašavatelji pripremaju sirišta i sisteme za spuštanje i izvlačenje kako bi transport kada krene kontinuirano tekao.
Kako se nesreća dogodila u pola strme padine bilo je potrebno izvršiti spuštanje u vrtaču od cca 150 metara, a potom izvlačenje na put od cca 250 metara te šest kilometara transportirati putem motornim saonicama do vozila.
Nakon tri dionice spuštanja i četiri podizanja transport se nastavlja šest kilometara motornim saonicama do ceste gdje unesrećenog u snježnoj nosiljci (akiji) stavljamo u terensko vozilo i prevozimo do tima HMP te u 21 sat predajemo timu koji vrši transport za KBC Rijeka.
Kažu da devet života imaju mačke, kažu da su čuda svijeta piramide afričke, ali mi kažemo da je život jedan, manje ili više lijep, težak i lakši, ali sigurno dragocjen. Zato ga čuvajte, pazite na sebe i druge, jer drugu šansu možda svaki put ne ćemo imati.
J.B.
PRINT
