O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Za jugonostalgičarski virus još dugo neće biti izumljeno cjepivo

1/1
Za jugonostalgičarski virus još dugo neće biti izumljeno cjepivo
Za jugonostalgičarski virus još dugo neće biti izumljeno cjepivo
Objavljeno: 25-02-2021

Arsen i Đorđe su dvije biografije, dvije sudbine, tipične za postjugoslavensku Lijepu našu.

Arsenova smrt nije izazvala ni 10 posto odjeka u odnosu na Đoletovu. "Otišao je najbolji među nama...", "Otišla je Mira Furlan, pa sad Đoka", itd. Jutranji i Večernji na naslovnim stranicama liju suze za Đorđom. HRT istu večer reprizira zadnji Balaševićev koncert u Puli. Tog dana poginuo je naš heroj Damir Tomljanović-Gavran. O njemu na J(H)RT ni slova. Pofuk i Gerovac su u komi zbog Balaševićeve smrti.

Vrijeme je korizme. Čitajući Jutarnji, Večernji, Slobodnu i ine naše pisane medije, izgleda kao da se Hrvati mogu odreći svega osim Đorđa Balaševića. 6. Lička je na nogama. Na društvenim mrežama caruje parada sentimentalnosti prema pok. Đoletu. "Uz Đoleta smo ispraćali generacije u JNA".

Koji ponos i  patos pomiješan s bolesnom jugonostalgijom. Ispraćali su generacije u JNA!? Onu JNA koja nas je 1991. g. okupirala, poklala i razrušila. Kojom to pjesmom? Sjećam se samo jedne pjesme kojom su se oni koji su nevoljko išli na odsluženje vojnog roka (a takvih je bilo najviše, osobito među studentima) opraštali od svojih: “Oj, je***te vojni referente, što me dadne dalje od Dervente!”

Međutim, sjećam se i pjesme nekih koji su valjda s radošću odlazili na odsluženje vojnog roka: "Rado ide Srbin u vojnike, gde zelene bere lovorike...“ Prema tome, evidentno je da je, u vrijeme kad je Balaševićeva JNA jurišala na Hrvatsku i Sloveniju, on bio za taj crni scenarij. Sjetite se samo njegove cinične pjesme Slovencima "Laku noć, Janezi".

I da rezimiram. Što je to u povijesnoj naravi Hrvata, koji nikada u povijesti nisu vodili osvajačke ratove prema drugim zemljama, da glorificiraju osobu koja ima takav stav prema našoj nacionalnoj svetinji, a Vukovar to jeste? Zar je taj poltronski narod već zaboravio parole "Slobodane, šalji nam salate, biće mesa, klat' ćemo Hrvate!"? I klalo se, ranjenike u bolnici, na Ovčari, čak i 16-godišnje “ustaše“, 30.000 ljudi je bilo odvedeno u koncentracione logore gdje su mjesecima premlaćivani i gdje su čistili WC školjke jezicima.

Nakon 5. kolovoza 1995. g. bio sam siguran da je s poltronima, Jugoslavenima, orijunom, komunjarama, udbašima i sličnima definitivno gotovo. Ali, kako kažu Francuzi, ”da, da, da ne bi!”. Za "jugonostalgičarski" virus još dugo neće biti izumljeno cjepivo. Barem ne za Hrvate. Tragikomične scene opraštanja od Đoleta moguće su samo u moralno opustošenoj zemlji k'o što je Hrvatska. Histerično pokazivanje u stilu "viđe, još nas ima..." to je i pokazalo.

Ljubitelj Tita i JNA baca “liberalnu, zelenu, lijevu i jugonostalgičarsku Hrvatsku u trans do sada neviđenih razmjera. Ova histerija oko smrti Đorđa Balaševića pokazala je zorno koliko ih još ima, koliko je novih među njima. Izvrstan pjesnik, sjajan skladatelj i ispodprosječam pjevač. Žalosno je da, kad su otišli Arsen Dedić, Oliver Dragojević i Kićo Slabinac, svi oni zajedno nisu uzburkali ni dio strasti “ožalošćenog naroda“ kao odlazak Đole. To na kraju krajeva ne govori samo o iznimnoj popularnosti samog pjevača.

To prvenstveno govori o onome o čemu pišem godinama. O zagađenoj medijskoj sceni u državi. O državi gdje je 90 posto medija miljama lijevo od lijevog centra. U kojoj je Tito još uvijek "maršal na bijelom konju". Mediji koji, kao i Balašević, smatraju da se u Vukovaru dogodio obračun Jugoslavije s ustašama, koji ne spominju, već zaobilaze, kao da se radi o koroni, jezivu pjesmu koljača "Slobodane, šalji nam salate...". Zato tko mari za nekog Gavrana, hrvatskog heroja koji je poginuo na isti dan kad je umro i naš Đole, a kojeg su od čitavog klanja u osvojenom Vukovaru najviše fascinirale časne sestre bez iskazanih emocija. On ih je imao, za neke i previše.

Njegova smrt ima dimenziju polarnog svijetla. Svjetla koje je osvijetlilo sve njegove štovatelje, ali i ogroman broj "the walking dead jugovića". Jugoslavija, bilo kakva, ali Jugoslavija, pred vratima je. Tuđmanova teza o 20 posto onih koji će žaliti za Jugom definitivno pada u vodu. Hrvati, ratni pobjednici, uskoro će u svojoj državi predstavljati šutljivu manjinu.

(…)

Hodak /Direktno.hr

 

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom