Maleni virus je bio samo točka na ''i''. Tzv. globalizacija, na kakvu smo bili osuđeni i kakvu smo poznavali zadnjih pedesetak godina, mrtva je. Nema joj povratka. Sada vidimo da je od samog početka počivala na trulim temeljima.
I najnoviji broj londonskog The Economista nedvosmislen je. Naslovnica kristalno jasna: ''Goodbye globalisation''. Virus navode kao treći, ovaj put smrtonosni, ubod u samo 12 godina. Lehman Brothers i svjetska financijska kriza 2008. bila je početak. Trgovinski ratovi Kine i SAD-a došli su samo kao logičan nastavak. A COVID-19 i fizičko izoliranje svih od svih tek neizbježna egzekucija.
Vrijeme je za novi ''svjetski dogovor''. Dok se ne postigne, a to će potrajati godinama, nacionalne države ostaju jedini razuman okvir u kojem je moguće osigurati opstanak i prosperitet naroda. Taj proces nema nikakve veze sa ideologijom. Radi se jednostavno o životnim realnostima. Franjo Tuđman rekao bi – u tom i takvom svijetu, u kojemu nam je živjeti.
No, prije bilo čega drugoga valja nam odgovoriti na nekoliko neizbježnih pitanja. Prvo, što je to bilo neprirodno u dosadašnjoj globalizaciji? I drugo, što je to bilo trulo u njenim temeljima? Odgovori na ta pitanja ujedno su polazište za naše hrvatske politike, u tom i takvom svijetu u kojemu nam je živjeti.
Da, neprirodan je bio prevelik oslonac na Kinu kao ''tvornicu svega''. Neprirodan bi bio toliki oslonac na bilo koga! Zato ne treba tražiti zamjenu za Kinu. Neprirodno je i kontra zdrave ekonomske logike u toj mjeri tzv. ''dobavne lance'' provući kroz kineske alke. Očito je opća studija isplativosti ulaganja zapadnog kapitala u Kinu, samo zbog prejeftine tamošnje radne snage, zanemarila neke bitne elementarne rizike. Jedan od njih - ''a što ako dođe pandemija''? - upravo nas udara stostrukom snagom. Sada je svima jasno – u budućnosti će biti potrebna daleko veća diverzifikacija. Ne autarkija! Diverzifikacija. Koja, da se razumijemo, djelomično uključuje i Kinu. Ali još i više nego do sada i Slavoniju, Liku...!
Laž i obmana glavni su instrumenti u svakom tiranskom režimu
Drugo, trulež temelja dosadašnje globalizacije proizlazi iz same prirode svakog komunističkog poretka pa tako i kineskoga. Naglasak je na poretku, ne na konkretnim sudionicima. Oni pak nemaju izbora. U ljudski razumljivoj borbi za život u svakom tiranskom režimu, laž i obmana postaju glavni instrumenti. Nitko nikome ne vjeruje, istina ne znači ništa. E sad, staviti proizvodnju svega i svačega u takvo okruženje graniči s ludošću, ali je svejedno ostatak svijeta desetljećima uživao u jeftinoći svega ''Made in China''. Nadolazeći privremeni pad standarda bit će samo puka korekcija za ranije nezasluženi viši standard. Vraćamo se u zdraviju stvarnost, prirodniju i na čvrstim temeljima.
Prije puna dva mjeseca napisao sam u ovoj kolumni sljedeće:
''Hrvatska je od svih najbolje pripremljena za ekonomsku krizu kakvu svijet još nije vidio! Ovo treba reći potpuno otvoreno – cijeli svijet je zbog pandemije virusa ušao u ekonomsku depresiju nezabilježenu u povijesti. Nitko ne zna koliko će trajati. Nitko ne zna koliko posto će pasti svjetski BDP. Jedino što sigurno znam je da ćemo mi u Hrvatskoj na kraju uspjeti! Jedino mi imamo iskustvo od prije 30 godina kada smo, podsjetimo se toga, bili ostavljeni gotovo sami samcati da se izborimo za vlastitu opstojnost. I uspjeli smo!''.
Neki su me zbog napisanog pošteno izvrijeđali. Kao, što ćemo mi jadnici, kada ne mogu veće i bogatije države... Kad, neki dan nitko drugi do New York Times, analizirajući cijeli svijet, hvali upravo Hrvatsku u dosadašnjoj borbi sa pandemijom, objašnjavajući to spomenutim našim iskustvom iz Domovinskog rata.
Potrebna je demokratska legitimacija vlasti
Lijepo je to čuti, no ne zavaravajmo se. Prava bitka i ogromna iskušenja tek nam predstoje. U ekonomskom smislu još nismo ni blizu sasvim izvjesnog udara na proizvodnju, zaposlenost i fiskalnu stabilnost.
Dobro je stoga da se što prije održe najavljeni izbori. Potrebna nam je jasna demokratska legitimacija vladi koja će provoditi stvarne strukturalne reforme, neizbježne i presudne reforme kakve nisu viđene od Tuđmanovih vremena. Reforme su to koje se demagozi, populisti i politički šarlatani ne usude ni spomenuti. Zato i mute (baš sada!) vodu ubacivanjem tema Bleiburga, Jasenovca, fašizma...
Neka se ne zavaravaju. Tko god bio na vlasti iduće četiri godine, rješavat će ono što život nosi, a ne nešto efemerno iz prebogatog repertoara provincijskih demagoga.
Zato ih sada, tijekom kampanje, treba izravno pitati – pokažite nam svoj prijedlog kompletnog proračuna za 2021. godinu. Prihodi po vrstama, rashodi po razredima, veličinu i način financiranja deficita. Stranka koja nema takav program, makar i na formatu A4, ni ne namjerava biti dio vlasti. Jer, neizbježne promjene u proračunu bit će toliko snažne da će pregaziti sva lažna obećanja i sve prazne floskule.
B. Škegro/Direktno.hr
PRINT
