OTOČAC – Nije dobro kad se korača koracima „od pet milja“, nikada to ne završi dobro, ma što bilo da je. Nema tu one postupne, rekli bismo evolutivne razine, kada se dosizanjem jedne otvara druga razina i sve tako redom. Tako je i s čišćenjem prostorija i čistačicama (poradi ravnopravnosti spolova i čistačima, molit ćemo lijepo). Da bismo bili razvijeni svijet, da bismo postali ta toliko sanjana (najrazvijenija) Europa, počeli smo koristiti i strani pojam – outsourcing, premda većina naroda za to nikada nije ni čula. Bila je to kao velika stvar, treba se riješiti određenih poslova koji nisu u core businessu (o kako li je to lijepo hrvatski rečeno!) i prepustiti ih onima poduzetnicima kojima to jest core business. I tko će prvi na red doći – čistačice.
Postala je to prava pomodnost riješiti se čistačica. To je bilo pod egidom smanjenja broja zaposlenih, time i njihov dio bruto plaća i svih doprinosa, sve je to prebačeno u druge troškove poslovanja. I onda su registrirani obrti ili poduzeća koje se bave profesionalno čišćenjem poslovnih i drugih prostora. I koji zapošljavaju čistačice. S toliko jadnom plaćom, mora se kazati, da je to sramno i spomenuti koliko (razlika između onog iznosa za koji se čisti i onoga koliko se čistačicama plaća je blago rečeno – drastična). Ali sada takve čistačice ne čiste na jednom ili dva mjesta, one imaju mnogo više poslovnih i drugih prostora za čišćenje, u pravilu dva sada dvaput tjedno po svakom. Treba na taj način skupiti osam radnih sati da bi se imala puna satnica od koje ovisi i staž i plaća. Nije tu mukama kraj, praksa je pokazala da su te žene često prevarene, da rade veću satnicu nego im se (skromno) plati, da plaće kasne, da im se i ne plati jer takvi obrti i poduzeća završavaju u stečaju i likvidaciji, gazde otvaraju nova, s istom djelatnošću, i nastavljaju s istom praksom.
Što se postiglo s outsourcingom u čišćenju? Ništa veliko. Svima onim ustanovama (mahom se o njima radi) koja su povjerila poslove čišćenja drugome to je postalo mnogo skuplje nego da imaju svoju zaposlenicu čistačicu na puno ili pola radnog vremena. Sindikati upozoravaju da je outsourcing samo u godinu dana poskupio ni manje ni više nego čak za 130 posto. Toliko o štednji i smanjenju troškova. I ne samo to, u ugovorima s vanjskim tvrtkama definiraju se vrlo skromni opsezi čišćenja, koji se uglavnom svode na redovno održavanje čistoće poput brisanja stolova i pražnjenje koševa za papir, dok se kompliciraniji poslovi čišćenja rijetko i prilično loše odrađuju. Čistačice nezadovoljne jer su im primanja ispod svake razine ljudskog dostojanstva. A kada outsourcing zakaže, nema druge nego stalnim zaposlenicima krpu i metlu u ruke ako ne će živjeti u svinjcu. Poseban je to problem u onim službama gdje je povjerljivost na prvomu mjestu (policija i sl.), a po ugovorima kroz te ustanove defiliraju tjedno nepoznata lica čistačica. Ni razina čišćenja nije ostala ista, moglo bi se reći da se čišćenje obavlja sukladno visini plaće i raspoloživu vremenu određenom za svaki prostor. Uglavnom outsourcing se u čišćenju pokazao kao puni promašaj, samo malotko se to usuđuje javno reći. Problem je eskalirao u javnosti na splitskom aerodromu kada su čistačice prestale čistiti jer nisu primile plaću tko zna od kada, pa se aerodrom u srcu sezone gušio u smeću i prljavštini. Srećom, jer problem se ne bi probio u javnost. Sada su se oglasili i sindikati nekih javnih službi i upozorili na problem..
Sindikati se zalažu i predlažu Vladi da se ukine odluka o zabrani zapošljavanja namještenika (čistačica), koji, usput rečeno, mora ići po sistemu javne nabave, pa u slučaju otkaza ugovora nastaju veliki problemi oko obavljanja tih poslova. Nije se uštedjelo ništa, dapače, poskupjelo je. Nezadovoljstvo je sve veće i kod vlasnika poslovnih prostora i kod outsourcanih čistačica. Očito je ovo outsourcing na hrvatski način.
M. K.
PRINT
