OTOČAC – Jučer kasno popodne i sinoć održan je prvi The Coklje fest Otočac 2019., kako i samo ime govori – festival coklje, odnosno cokalja. Prijetila je kiša, hoće – ne će, i taman kad je program započeo u 18 uri, dvije-tri kapi su na trenutak zbunile organizatore, izlagače i posjetitelje, ali se nisu dali svi skupa obeshrabriti. I taman kad je narod „raščepio“ kišobrane, ono se razvedrilo i više od kiše nije bilo ništa. Srećom. A prof. Manja Kostelac-Gomerčić, inače idejna začetnica, sve je vodila sigurnim glasom i čvrstom rukom.
Ovaj festival je već od njegove same ideje dočekan u javnosti dvojako, bilo je onih koji su to smatrali izazovnom i svakoga truda vrijednom akcijom, a naravno da je odmah bilo i onih koji su to ismijavali, sprdali se s tim, omalovažavali i sve tako redom. Zapravo se može reći da je time uspostavljena pravilna ravnoteža, da smo u Kini govorili bismo o jingu i jangu, a možemo govoriti ovdje o tezi i antitezi, poziciji i opoziciji (ne u političkom smislu), dalo bi se o tome i nešto više reći, ali to bi nadilazilo namjeru ovog članka.
Festival The Coklje je bio doista šarmantan, nije se osjećala nikakva napetost, ukočenost, vladala je neka pozitivna atmosfera među ljudima. Bilo je poprilično izlagača s rukotvorinama, starim alatkama, naravno da je bilo coklji u izobilju, prelo se, sukala pređa, pekle čapalinke (koja zgodna novovjeka metateza!), prženi su „ušćipčići“, pjevalo se, sviralo, čitali se bećarci, dodjeljivale nagrade. Bilo je i malo govora, moralo se. Nastupala su dva KUD-a, i to KUD Dangubice iz Kutereva i KUD Lipa iz Sinca. Pjevali su bećarce, ali bilo je i drugih pjesama. Plesalo se ispred pozornice. Šarenilo posvemašnje, ne i kičasto. Kao kuriozitet svakako se ne smije preskočiti da je bila izložena i ponuđena torta-coklja, prava – pravcata, „lešćarska bela coklja“.
U neposrednoj blizini djeca i svi zainteresirani mogli su jahati na konjima, fotkati se. A na kraju su stvar u svoje ruke preuzeli Patrioti. Uglavnom jedna neusiljena i zanimljiva manifestacija, koja je okupila ne samo domaći svijet nego i popriličan broj prolaznika i turista. A to je valja onaj „dodatak“ zbog kojega je dobro organizirati različite manifestacije u gradu i dati dodatan sadržaj (turističkom) ljetu. Ali i pripomoći u održavanju tradicije. Jer coklje su zaštićene kao nematerijalno hrvatsko kulturno dobro. A o tom dobru treba brinuti, treba održavati vještinu izrade, a to se potiče ovakvim manifestacijama i ispunjava svrha same zaštite.
M. K.
PRINT
