OTOČAC – Sinoć je u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta bila jedna ugodna i lijepa, čak začudno decentna promocija. Don Anđelko je izdvojio svojih 10 priča iz Otočkog dekamerona i objavio ih zasebno u knjizi pripovijedi Donkameron.
Moglo bi se kazati da je to bila posve neuobičajena promocija, malo pomaknuta i iščašena, i po svemu nesvakidašnja. Bila je to po svojoj koncepciji, pristupu, a mora se kazati i po jeziku. Milan Kranjčević je vodio konferansu koristeći gacku čakavštinu, što je i kod promotora i kod publike izazvalo zanimljive izražaje lica i potihe komentare. A potom je dr. Jasminka Brala-Mudrovčić dala sveobuhvatni osvrt na Otočki dekameron i udjel don Kaćunka u njemu, referirajući se na određenje njegove literarne dosege i specifičnosti živahna stila.
Drugi promotor Zvonimir Lončarević iz Zagreba je ukratko evocirao svoje poznanstvo i dugu poslovnu suradnju s don Kaćunkon iz njihovih „zagrebačkih vremena“ kada su surađivali u listu „Mi“. Potom je objasnio zašto je nazvao ovu zbirku priča pripovijedima, navodeći da je autorov stil negdje između publicističkoga (novinarskoga) i čisto literarnoga, što nimalo ne umanjuje vrijednost djela, dapače. Istakao je također sve „muke po pisanju“ jednog svećenika, koji uvijek pazi i mora paziti da ne otklizi previše u svjetovno i nedajbože vulgarno, a da sve opet ne bude prožeto vjerskim krutinama.
Na kraju se publici obratio i sam autor, zahvaljujući svima koji su na bilo koji način pridonijeli da nastane uopće Otočki dekameron, a onda i njegov iscrpak u ukoričenu Doncameronu.
Ovom lijepo večernje druženje ne bi bilo tako lijepo da nije bilo prof. Zvonimira Tonkovića, virtouza na žicama. Tonković je izveo tri skladbe, a zanimljivo je da je jedna od njih imala svoju javnu premijeru, nikada prije nije bila izvedena. I nije joj autor dao ime, pa je od sinoć ta skladba u čast don Kaćunka nazvana – Doncameron.
M.K.G./M.K.
PRINT
