OTOČAC - Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!), odavna je ispjevao Dobriša Cesarić u svojoj pjesmi Povratak. S ovim stihom možemo i moramo se složiti, vjerojatno samo oni koji malo toga znaju – znaju sve. O našem (ne)znanju možemo svjedočiti svakodnevno i u svim poljima ljudske djelatnosti. A, za Boga miloga, prošla su vremena srednjovjekovne enciklopedijske spoznaje pojedinca. Tako je i s našom hrvatskom bližom prošlošću. Nekako se u izbornom komešanju izgubila (zagubila) vijest što se to dogodilo na jednim izborima u Otočcu, održanima 4. ožujka 1923. g. Evo teksta koji je objavljen u Ličkom Hrvatu 8. ožujka iste godine pod nazivom Prolivena – hrvatska krv u Otočcu.
U nedjelju 4. o. mj. obdržavala je H.R.S.S. izbornu skupštinu u Otočcu. Usprkos ružna vremena odziv je bio osobit. Iz svih obližnjih mjesta pohrlio je narod na skupštinu. Povorke su se nizale pod hrvatskim zastavama jedna za drugom. Na skupštinu su došli i tamo govorili narodni zastupnici seljačke stranke Marko Došen i Karlo Brkljačić. Narod je bio miran i red uzoran.
Sve ovo dakako nije išlo u račun nekolicini otočkih orjunaša, inače razbijača, ubojica i moralnih ništarija, koji su već prije okaljali svoje ruke hrvatskom krvi na Plitvičkim jezerima, kada su batinama, puškama i noževima dočekali i iz busije napali mirne i goloruke hrvatske sokolaše i sokolašice.
I ovaj puta, kao i prvi predvodio ih je bivši demokratski zastupnik, inače zloglasni Hrvatožder Dr. Đorđe (Vuk) Branković. On je ponajprije opio i poživinčio šaku ološa svoje uske okoline, koja je kušala vikom, zviždanjem, izazivanjem osujetiti tok skupštine. Kad mu to nije uspjelo, upotrijebio je sredstvo ubojita oružja.
U obližnje dvije kuće, pokraj općinske dvorane, gdje se je skupština održavala, namjestio je nekolicinu oboružanih fašista koji su na dani znak počeli iz oštro nabijenih pušaka pucati u masu. Pucnjava je trajala nekoliko časa. Tri su osobe smrtno ranjene. Pogođen je dječak Dasović sin Mike Dasovića u trbuh koji je ranama drugi dan podlegao. Jednako je smrtno ranjen u prsa seljak Dasović iz Švice i još je u nogu ranjen seljak Ive Brajković iz Čovića. To je suština događaja. Ubojice su ne samo poznati i opaženi, već su od prisutnih i od očevidaca bili upozoreni na posljedice. Viđeni su pucati Živko Žagar, trgovac iz Otočca, Božo Diklić učitelj vođa fašističkog sokola u Otočcu i Brankovićev solicitator Dane Miletić. –
Narod se je nad ovim činom zgrozio i jedva ga se je uspjelo umiriti. Na općeniti zahtjev građanstva, i ostalog naroda pritvoreni su po kotarskoj oblasti, Živko Žagar i učitelj Diklić. Bezodvlačno je podnesena prijava drž. Odvjetničtvu pa su već 5. ožujka odputovali u Otočac na istragu zamjenik državnog odvjetnika Feliks Mayer i sudac istražitelj vijećnik dr. Tomislav Mifka.
Kot. predstojnik Tomičić nije poduzeo ništa, da ova ubojstva zapreči. On je imao, na raspolaganje 60 oružnika, nu nije ni uhom maknuo. Što više, uvjeravaju nas, da je oružnicima davao upute, da pucaju na Hrvate ako se opru. Dakako da je i proti njega podnesena prijava, jer on....
M. K.
PRINT
