Redatelj Rajko Grlić je uz glumca Šerbedžiju najbolji primjer kako se na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata isplatilo pobjeći iz Hrvatske. Ta individua je zajedno s obitelji, kako kaže, “nakon raspada Jugoslavije, uslijed prijetnji i neprihvaćanja društvenih struktura (sic!) koje su došle na vlast u Hrvatsku, napustio zemlju“.
Bravo, maestro!
Nakon završetka rata vratio se u Hrvatsku. Kad ga pitaju za nacionalnost on veli da je „Zagrepčanin“!
Za doprinos „pljuvanja po svemu što hrvatski diše“ dobio je i odličje za kulturu Republike Hrvatske, ali i neke druge nagrade i priznanja, kao što je Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“(!?).
Lani je primio i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
Zaslužio je.
Međutim, nije nam jasno je li to najveće hrvatsko priznanje za kulturu dobio i za vrijeme kad je „dezertirao“ iz Hrvatske, kad su „ustaše“ napale njegovu Jugoslaviju, pa se osjećao jako ugroženim?
Nu, svaki intervju iskoristi da pokaže i dokaže da je Hrvatska i dalje „ustaška“ država.
Tako u razgovoru za Večernji list (19. siječnja 2019.) priča kako je „oduševljen“ Milanom Bandićem što je smijenio Anu Lederer na čelu mjesta zagrebačke kulture i što se „privodi kraju demontaža Hasanbegovića i njegova društva“.
-„Demontaža je bila nužna“, kazao je filmski „Šerbedžija“, te dodao da će „Černobil koji su izazvali još dugo zagađivati hrvatsku kulturu. Pokušali su je svesti na jednodimenzionalnu, ustaštvom nadahnutu ideologiju, i pri tome maknuti i uništiti sve što se ne uklapa u taj suludi kalup. Može se reći da su u tome podosta uspjeli i da će proces dekontaminacije, brzinom kojom se (ne)događa, očito dugo trajati. Jedino očekujem da Bandić, u tom restartanju, ide do kraja i vrati trgu ime najvećeg hrvatskog političara, jedinog za kojega su ikada čuli u svijetu“.
Grlić ide dalje i kaže da je Hrvatska ozbiljna pravna država da bi se sudilo onima koji su napadali HAVC i Hrvoja Hribara i da bi se od njih tražilo da nadoknade štetu, a da kad „krenu smeđekošuljaški batinaši“ da su se od toga ljudi preplašili i da će im trebati još dugo da ih se opet prizove na ulice i uvjeri da se mogu slobodno kretati!
Evo, i za to je ovaj redatelj-dezerter dobio najveća hrvatska priznanja!
Svaka čast!
Njegov „suborac“ notorni Ante Tomić, s kojim radi filmove, za svoje „zasluge“, svojedobno je dobio kantu govana na glavu.
E, to ne može tako.
Jednom „govna“, a drugom državne nagrade i priznanja za isti posao!
Nakon svega ovog što melje čovjek koji je pobjegao kad se trebalo boriti za Hrvatsku ne bi se čudili da danas-sutra slična sudbina, kao Tomića, ne zadesi i filmskog „Šerbedžiju“.
HRsvijet