PLITVIČKA JEZERA – Domaći ljudi obično jednom, možda i još koji put u životu, obiđu Plitvička jezera i kao sve su vidjeli. Mi bili na Plitvičkim jezerima, mi bili još u osnovnoj školi, mi bili s nekim rođacima iz svijeta i morali ih voditi, i sve tako. A Plitvička jezera su čarobna u svakomu svom trenutku, nema tu nekoga posebnog vremena kada ih se mora obići, vidjeti, i onda si vidio sve.
Ljepota ovih jezera dolazi do izražaja u svako godišnje doba, a ni po godišnjem dobu nije isto, mijenja se to, uobličuje, preobličuje, naročito je za takvu dinamiku zahvalna zima. Gotovo nema dana kada su jezera ista, ovisi to o temperaturi zraka, o snijegu, ledu, zatopljenju. Tada se priroda najviše zaigra, sama sa sobom, možda joj dobro i dođe da nema toliko posjetitelja.
Baš ovih nekoliko dana su se na Plitvičkim jezerima mogli vidjeti ovakvi motivi. Slapovi nisu zaleđeni, nisu okovani ledom, nema ledenih stalaktita, ali ima ledenih uresa koji su „obješeni“ na vrh slapišta, kao da je neka nevidljiva ruka nabacala pramenove bjeline. Pa još sve to prožeto smeđim tonovima od naslijeđene jeseni, divota jedna. Ali danas, e to je već neka druga priča.
M. K.
PRINT
