OTOČAC – U vrijeme opće „internetizacije“, „fejsbukvanizacije“ i ine „-zacije“, došlo je do zanimljivoga i zabrinjavajućeg trenda, osobito kod mladih ljudi, učenika i studenata čak. Većina mlade populacije „visi“ na takvima društvenima mrežama i to ih ispunjava. To su neki čak proglasili da je dobro, da mladima pomaže da „bolje uče“ i izvodili slične zaključke, a što se dogodilo? Sve manje ljudi čita, mahom se to svodi na SMS-ove, na kojekakve blogove ili na tekstiće niske pismenosti i zahtjevnosti. Odjednom kao da se taj vrli svijet probudio, otrijeznio i začudio se otkuda sada takva opća nepismenost. Djeca u nižim razredima osnovne škole su zaboravila (zapravo, nisu se ni naučila) pisati, osim strojno. Problem je postao veći nego se slutilo. Ako je problem s čitanjem (da parafraziramo: ah, nitko ništa ne čita, krhko je čitanje), a kakav li je tek problem s pisanjem? Mogli bismo kazati da je veliki, mnogima je problem napisati obično pismo, karticu kakva teksta, da ne pomišljamo o zahtjevnijim formama.
Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke je ove godine pokrenula u izdavaštvu posve novu ediciju, koju je nazvala Moja prva knjiga. Nakana i namjera ove inicijative je da potakne prije svega mlade ljude, ali i one nešto starijih godišta, da se osmjele i da pišu, literarno da pišu. Jest da je zahtjevno, ali je i izazovno. Pravi je to test svoje pismenosti, a naravno posljedično i talenta koji netko ima za spisateljstvo. To se uklapa u jedan drugi Katedrin program pod nazivom Knjigu čitam, knjigu pišem. Jer bez čitanja nema ni kvalitetna pisanja, stara je to i nepromjenjiva istina.
Upravo je ovih dana Katedra izdala prvu knjigu u ediciji Moja parva knjiga, posve mlade spisateljice, jedva da je završila srednju školu. U tijeku je obrada napisana teksta drugog autora, također za ovu ediciju. Pojavi li se još takvih tekstova različitih literarnih žanrova, tko sretniji od Katedre! Moglo bi se kazati da se misija time ispunjava. A konačni cilj je da se ljudi osmjele pisati, da sa svojim radovima iziđu u javnost i da se prezentiraju čitalačkoj publici. Naravno da svi ne će biti književne zvijezde, ali ako od njih netko u budućnosti izroni kao književna nada, e to je već mnogo. Osobito za ovako male sredine poput Otočca.
M.Kranjčević
PRINT
