OTOČAC – Taj pojam uveli su Englezi, ima tome već poprilično godina. A lijeva politička scena u Hrvatskoj ga je jedva dočekala, kao da se njime diči. Ministri, predsjednici (hrvatskih) Vlada, predsjednici su se gotovo pa počeli natjecati tko će češće i tko će više. Za njih Jugoistočna Europa nije značila ama baš ništa. A Balkan, hm, to je već bilo ono – nešto. Naziv Balkan dolazi iz turskoga jezika - balkan ili balkanar znači - šumovite planine. Njemački geograf Zeune u jednom radu iz daleke 1809. g. upotrijebio je pojam Balkanski poluotok ili Balkan. Olako je, ne upuštajući se u detalje, pomislio da je Stara planina ili Balkan dominantni središnji planinski sustav jugoistočne Europe. No, naziv Balkanski poluotok se tijekom gotovo cijeloga 19. st. u geografskoj se literaturi vrlo malo ili nimalo koristio, sve dok je nisu počeli intenzivno rabiti Srbijanci, dakako u političkom smislu. A svemu je „kriv“ francusko-austrijski geolog Ami Boué koji je početkom 19. stoljeća bugarsku Staru planinu nazvao - Balkan. Eto, tako se taj naziv za jednu planinu u Bugarskoj rasprostranio zaslugom jednog Nijemca davnih godina na cijeli poluotok (koji to u biti i nije), da bi bila izrođena još jedna imenica – balkanizam, a koja znači sve ono što ne valja u jednomu širem ozmelju, na kraju je nastao i glagol – balkanizirati.
A onda kada se u Hrvatskoj politička i dobar dio javne scene tomu nije usprotivio, prešlo se na daljnju diferencijaciju prostora, tako je nastao pojam – zapadni Balkan. U taj Zapadni Balkan utrpane su sve zemlje bivše Juge (- Slovenija) + Albanija. Naravno i Hrvatska, jer bez nje Balkana - nema. A na argumentirana pitanja, ako postoji zapadni Balkan, gdje je onda taj istočni Balkan, odgovora mahom nije bilo. Nonsens, ali koga briga za kojekakve nonsense, ima ih koliko ti duša hoće.
I tako dok se balkaniziralo i dok se još balkanizira, javio se u jednima dnevnima novinama jedan od naumnijih živućih Hrvata, barem kada su u pitanju humanističke znanosti, akademik Radoslav Katičić. I to iz Beča, gdje živi svoje visoke godine. Pojasnio čovjek što je Balkan, pojasnio da Balkan čine mentaliteti, a ne nužno nekakvi zemljopisi, raščlanio argumentirano Balkan na zapadni, srednji i istočni, sve po redu kako to znanstvenici znaju. Evo što on, Katičić, piše:
Tko se bolje upoznao sa životom na balkanskim prostorima dobro zna i ne treba ga uvjeravati u to da se Balkan doista člani na zone prema položaju u prostoru. Pa tako i zapadni Balkan doista postoji kao takva zona. Nevolja je samo što ono što se danas u publicističkom i političkom diskursu tako zove, ne odgovara onome što se pozornom promatraču doista pokazuje kao zapadni Balkan. Zapadni Balkan, naime, ne obuhvaća Srbiju. Njegovo je područje onaj dio Hrvatske gdje se najdulje zadržala osmanska vladavina (Lika, Dalmatinska zagora), Bosna i Hercegovina, Sandžak, Kosovo, Albanija, albanski i grčki Epir i dalje na jug dok se Balkan tamo ne počne razrjeđivati i postaje istočno Sredozemlje. Zapadnom se Balkanu može pribrojiti i uski potez s obje strane granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Ne mnogo dalje na istok nego do Užica, koje također pripada zapadnom Balkanu. Ta se kulturna zona uočljivo razlikuje od susjedne zone srednjega Balkana koja obuhvaća Srbiju, Makedoniju i Grčku sve dok se negdje na Peloponezu i ona ne utopi u istočno Sredozemlje. Treća je zona istočni Balkan. Njegovo su područje Rumunjska, Bugarska i istočni dijelovi Srbije oko Niša. Uočavanje tih zona bitan je preduvjet razumijevanju odnosa na Balkanu.
Eto ti sada nevolja više nego li ih je itko iščekivao, Hrvatska i Srbija se ne nalaze u istom – Balkanu. A to nije ono što je tvorcima tog pojma bio imperativ, staviti sve u istu balkansku vreću. Zanimljivo je da ovaj članak akademika Katičića nije izazvao veliku prepisku ili buru u medijima, na portalima, u komentarima, kod političara a oni grizu na sve i svašta, nekako je sve prošlo – šutke. A to je prokušana metoda kada se nema argumenata obrušiti na neku tvrdnju ili pojavu, jednostavno se prešuti stvar, po taktici – ne talasaj – da se čim prije zaboravi. Poznata hrvatska metoda.
E sada, navodi akademik Katičić da se samo manji dio Hrvatske nalazi na tomu famoznom Balkanu, odnosno na zapadnom Balkanu. Precizno to on secira ovako: Njegovo je područje onaj dio Hrvatske gdje se najdulje zadržala osmanska vladavina (Lika, Dalmatinska zagora)(…). Dakle, gledano s naše gacke pozicije, Balkan (zapadni) staje negdje na Janjču, dalje na zapad ne dosiže, niti je ikada dosizao. Zemljica Gacka nije bila nikada u povijesti Balkan, tako kaže jedan umni akademik, pa kako mu ne povjerovati?
I sada se mi kao čudimo odakle nas zapljuskuju valovi balkanštine! Sapienti sat.
M. K.
PRINT
