O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Don Anđelko Kaćunko oko(lo) Otočkoga dekamerona

1/1
Don Anđelko Kaćunko oko(lo) Otočkoga dekamerona
Don Anđelko Kaćunko oko(lo) Otočkoga dekamerona
Objavljeno: 02-12-2017

Uvod u izlaganje don Anđelka Kaćunka bio je mali skeč:

 

Uklapa se u temu pa evo najprije jedan mali SMS-razgovor – od 20. studenog 2017.:

ON: Oćete bit s doktoreson Bralon promotor Dekamerona?

DON: Rado bih, al ne bih, jer idem u BiH :D – šalim se, ne stignem ništa originalno pripremiti L

ON: Ok, u pakal!

DON: AK bu plakal…!

ON: Biće, tamo ja šaljen takove. Deveti krug!

DON: A ja takove vodin sa sobon :D

(sutradan, 21. studenog ujutro):

DON: Ne da mira tvoja "buba" od sinoć… stalno raste… (sa strajon od pakla) pa bi mogli oko podne to malo "pre/o/tresti"… Ča misliš?

(ON se ne javlja…)

DON (ponovno): Čoban viče uzalud…!

ON: Saste u prgatoriju. Znojte se. Kazna moja, biće i Božja. More, more.

DON: ČUDO Božje – prvi put u povijesti Vječnosti da je jedna duša iz pakla vraćena u prgatorij :D Si ju…!

ON: Čudo, čudo. Sve moguće.

DON: Pozz – do podnevog 'kukurika'…!

(nakon razgovora i dogovora uz kafu – sutradan, 22. studenog, na Sv.Ceciliju):

DON: Čuj, poslao bih oba Dekamerona jednom književnom kritičaru u ZG… da svratim u neku uru (ili opet kafa – s Bizon!)?

ON: Joj, baš nezgodno, ja baš voga časa na 'operachiji' kod Peteja.

DON: Aaaa… ja mogu u grad požurit pa se pridružit… a onda cuzamen skoknemo po 'Dekove' ili ću ja alajne komen in beštimte ur :D

ON: Tako more.

DON: Znači more – jedno i/li drugo?

ON: More, more (kratkosilazni).

DON: Bila bi bolja kratkosilazno-dugosilazna kombinacija…! :D

(ON ništa…)

DON (nakon tri dana, 25. studenog, na Sv. Katarinu): Habemus Tamburam TONkovići per Dekameroni promotione :D

ON: Eto, hosana!

DON: Aleluja!

 

Potom izlaganje: 

 

Dragi Dekameronci odnosno 'dekameronioci' i 'dekameroniteljice', najprije s radošću pozdravljam vas kao autore, ali također kao u povijesti prve u svijetu i prve Otočke 'dekameronitelje' i 'dekameroditelje'!

Poštovani gosti i prijatelji, gospođe i gospodo, braćo i sestre – svima srdačan pozdrav i pohvala što se došli na ovu našu zajedničku radost!

Kako ste čuli, uvod u ovo izlaganje je razmjena poruka M. Kranjčevića i mene - jer mi se činilo da je podpuno 'dekameronska' stilski i sadržajem. Smatrao sam, naime, da ću vam time lakše dočarati obrazloženje pristanka na ovaj nastup. Jer - kako misle i ostali protagonisti našega Dekamerona –bilo bi ne primjereno da ja, ili bilo tko od nas, na ovome predstavljanju govorimo o sebi samima, da ne ispadne po onoj "usta moja hvalite me!"

Eto, dakle, popustio sam ne zato što sam "pop", nego zato što sam se prepao Milanove 'paklene vatre'. Šalim se, naravno - upravo dekameronski - pristao sam na ovaj nastup iz poštovanja prema organizatoru i nakladniku i iz zahvalnosti prema vama, našim vjernim čitateljima, bez kojih sav naš trud ne bi imao gotovo nikakva smisla.

Neću, naravno, kako sam već natuknuo, davati nikakav kritički osvrt na Otočki dekameron odnosno njegovu literarno-estetsku prosudbu (to je zadaća kompetentne struke!), niti ću 'dizati' ode i laude ovome našemu djelu – knjižnim 'blizancima'. Jer, svjestan sam, za svaku knjigu, pa tako i za naš Dekameron, vrijedi šaljiva dosjetka Marka Twaina o VRIJEDNOSTI KNJIGA! Neprocjenjiva je to vrijednost, odgovorio je jednoj djevojčici, koja ga je o tome priupitala, ali promjenjiva. Knjiga s kožnim ovitkom izvrsna je za oštrenje britve; omanja knjiga, zgusnuta, kakvu znaju napisati Francuzi, dušu dala za kraću nogu kakvog stolića; golema knjiga poput rječnika izvrsno je streljivo protiv mačaka; dok je, napokon, atlas širokih listova najprikladniji za čepljenje rupa na prozorskim staklima.

A na nas, kao nekakve PISCE, tj. autore Dekamerona, može se primijeniti duhovita dosjetka pape Ivana Pavla I. o razlici i sličnosti KNJIGA i BISKUPA. On kaže da kao što se knjige razlikuju, tako se razlikuju i BISKUPI (a mi možemo u njima gledati sebe!). Poneki doista nalikuju ORLOVIMA koji u letu klize s učiteljskim dokumentima visoke razine; drugi su SLAVUJI, koji pjevaju čudesne hvale Boga; treći su opet jadni PALČIĆI koji na posljednjoj crkvenoj grani samo cvrkuću, nastojeći izreći poneku misao o najrazličitijim temama.

Dakle, ovaj moj prilog nije ni apologija ni teologija Dekamerona, nego pokušaj da istaknem tri fenomena:

 

1. U kontekstu dosad rečenoga, ipak "dike ter hvaljen'ja… ja hoću govoriti…" za naš jedinstven poduhvat na literarnom 'Dekameronskom moru'. Ovidijev stih: "Rari sunt nantes in gurgite vasto!" – "Rijetki su plivači na uzburkanoj pučini!", vrijedi i za dekameronce-dekameronioce (kako sam se izrazio na početku) jer su hrabro i odvažno 'zaronili' u jedinstveno literarno more, tj. otisnuli se na tu pučinu, svatko u svojoj barčici literarno-estetske raznolikosti (pa i kvalitete) i raznovrstnosti. Dr. Vladimir Lončarević - (Zagreb 1960.), hrvatski esejist, publicist, književni povjesničar, književni teoretičar i kroatist - rekao mi je da do sada nije čuo za sličan pokušaj odnosno poduhvat! To znači da se Otočac ovom knjigom upisao u jedinstvenu globalnu kartu…!

 

2. Naš poduhvat - tiskanje odnosno tzv. ukoričenje, ili 'uknjiženje' Otočkoga dekamerona, tj. njegov prijelaz iz 'virtualnog čistilišta' u 'knjižni raj' - doprinos je također i potvrda, možemo reći 'besmrtnosti knjige'. Ta mi je misao došla i o tome sam dublje nastavio razmišljati nakon izložbe o Otočkom izdavaštvu u prigodi Mjeseca knjige (nedavno u ovoj istoj dvorani). Pribilježio sam tijekom Manjina izlaganja nekoliko natuknica (među ostalim i dosjetku: Nitko od Manje ne govori više! J ) pa ću vam ih u tom obliku i prenijeti: Knjiga je čovjek – čovjek je knjiga… Knjiga je besmrtna… Bog je postao Knjiga! Knjiga ima dušu i tijelo… Knjiga mora teći – kao Gacka… (sjetio sam se i recitala u povodu slavlja 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, pod naslovom "Teci, Jadro, teci!", koji je izveden u Solinu 1976., pa sam zapisao: Teci Gacka teci – ti ne smiješ stati!). I još samo četiri natuknice: Knjiga je vrilo i rijeka - vrilo se ne premješta, tok se mijenja, rijeka teče… Prije je bila "era Book", danas je "era Facebook"! Scripta - et libri! - manent! "Književni amaterizam" = LJUBAV prema knjizi (lat. amare = ljubiti, voljeti)!

 

3. Otočki dekameron govori također o važnost pisane RIJEČI i kulture čitanja danas, poglavito u poplavi i teroru vizualnoga smeća…! Bez ikakve lažne skromnosti, naravno i bez nepotrebne uznositosti, možemo biti ponosni na činjenicu da je upravo Otočac naša županijska i biskupijska 'literarna metropola' (što je istaknuo i Ante Bežen, na predstavljanju prve knjige Dekamerona, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu). Dakle, Dekameronom se Otočac dodatno utvrđuje kao naša - biskupijska i županijska - općenito kulturna i poglavito 'literarna Fortica'. Zajednička nam je želja da se to nastavi, tj. da tim putem krenu i mlađi.

Naime, čujte ovo: "Ljudi, mi prestajemo čitati!" – zavapio je jedan novinar nedavno i iznio stravičan podatak: Prošle godine u Hrvatskoj čak 53 posto starijih od 15 godina nije pročitalo ni jednu jedinu knjigu, a svako peto dijete mlađe od 15 godina je ispod osnovne razine čitalačke pismenosti. Slušajte dalje: U istraživanju čitalačkih kompetencija djece od deset godina obavljenom 2009. godine u 57 zemalja - HRVATSKA je PRVA. Prva po postotku DJECE koja – NE VOLE ČITATI!!

Potaknuti tim alarmantnim podatcima – na koje se nitko ne obazire, niti što poduzima, kao ni glede demografske katastrofe u Hrvatskoj! – valja nam posvijestiti status knjige i čitanja u suvrjemenom svijetu. Svjedoci smo krize knjige, izdavaštva i čitanja koje se često dovodi u svezu s tehnološkim izazovom digitalnih medija. Izdavači i knjižare nestaju, knjižnice se korjenito transformiraju, postaju muzejske i turističke atrakcije ili, u boljem slučaju, otvoreni prostori za zajedničko učenje i druženje. Čitanje nije asocirano s knjigom nego s pregledavanjem portala, a oni koji su spremni na avanturu čitanja knjige, nerijetko se okreću e-knjigama ili audio-knjigama.

Novi načini informiranja i učenja mijenjaju arhitekturu našeg mozga, (NB: govori se o "novoj nepismenosti", o "digitalnoj demenciji"… itd – evo i komentar u novom broju GK upozorava na to…!)…

Da bi čitanje postalo navika i potreba – podsjećaju stručnjaci, a to iz iskustva znaju svi ljubitelji čitanja - potrebno ga je vezati uz ugodu koju nam nosi sam čin čitanja kao i njegove posljedice. Ugoda se nalazi u osjećaju intelektualne radoznalosti, kao i u intelektualnom dobitku koji prati akumuliranje znanja. I umjesto da se inzistira upravo na toj svezi između čitanja i intelektualnog zadovoljstva, češće se zagovara razlikovanje između čitanja koje nam donosi ugodu i stvarno ozbiljnog čitanja ozbiljne literature. Suočeni s tom ozbiljnošću – upozoravaju profesori - studenti prema knjizi osjećaju strah, čitanje vezuju uz osjećaj vlastite nedoraslosti i užas suočavanja s nesposobnošću razumijevanja. Podjela na ozbiljno i ugodno čitanje je štetna, a nastala je iz intelektualnog snobizma i rigidnih ideologija kojima čitanje nije drago.

U prigodi nedavnog obilježavanja 390. obljetnice ustanovljavanja knjižnice Isusovačkog kolegija i gimnazije u Rijeci, rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić-Samaržija, naglasila je kako se tim događajem slavi također "obrazovanje i knjižnice kao hramove čitanja i knjige". Istaknula je i da nas "čitanje nas, više od bilo čega drugoga, oprema za budućnost" ter da "naša budućnost ovisi o knjigama, čitanju i informiranju". To se može činiti pretjeranim, ali ako posvijestimo status knjige i čitanja u našoj, hrvatskoj (masovnoj) kulturi, onda su itekako važne profesoričine riječi: "Najvažnija lekcija koju možemo dati mladima jest da je čitanje životna ugoda, da će uživati koliko u čitanju toliko u spoznajama koje će im ono kasnije donijeti. I kao što su isusovci, propisavši obvezu ustanovljavanja knjižnice, stvorili temelje fonda naše Sveučilišne knjižnice, tako u osvit digitalnog doba pohvala čitanju, čitaonicama i knjižnicama - virtualnim i stvarnim - naša je obveza prema budućnosti." (Novi list, poseban prilog Semper magis, studeni /??/ 2017.)

Naveo sam te riječi želeći posvijestiti da je to i naša obveza prema našoj budućnosti, a naš Dekameron, ponavljam, tome daje svoj doprinos.

--------------------

Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu. (kineska)

Nosi stari kaput i kupi novu knjigu. (Austin Phelps)

Soba bez knjiga je kao tijelo bez duše. (Ciceron)

Dobar nam roman kazuje istinu o svom junaku; loš nam roman kazuje istinu o svom piscu. (G.K. Chesterton)

Knjiga je čovjekov najbolji prijatelj. (Groucho Marx)

Samo ljubav prema čitanju može spriječiti zlo koje izvire iz ograničenih ljudi oko nas. (Elizabeth Hamilton)

Koliko je samo ljudi započelo novu eru u svom životu pročitavši knjigu! (Henry David Thoreau)

Nikad ne sudite knjigu po filmu. (J. W. Eagan)

Knjiga je za dušu, ono što je hrana za tijelo. (talijanska)

"Knjiga nije hrana, ali je poslastica." (Tin Ujević)

--------------------

Na koncu (nakon deset biser-izreka o KNJIZI), molim vas za još malo strpljenja za doživljaj razlike između KNJIGE i TELEVIZIJE (prema sjajnoj definiciji sociologa Đure Šušnjća):

"Knjiga tjera čovjeka da misli, televizija ga omamljuje; knjiga ga osamljuje, film i televizija ga vraćaju grupi; sadržaj knjige doživljava se individualno, sadržaj filma i televizije kolektivno; čitanje zahtijeva intelektualni napor, gledanje udoban smještaj; čitati se može polagano i pomalo, gledati se mora brzo i mnogo; knjiga se može ponovno čitati, televizijsku seriju teško je ponavljati; knjiga je jeftina za proizvodnju ali vrijedna za čitaoca; film, televizijske i radio emisije su skupe za proizvodnju ali obično jeftine za potrošnju; knjigu proizvodi osoba za druge osobe, televizijske serije proizvode grupe za masu; knjigu čitaju iskusni znalci, televiziju gledaju neiskusni i slabije obrazovani potrošači; knjiga je produžetak ljudskog razuma, televizija ljudskog tijela; knjiga je nepismene učinila podređenima, televizija im je povratila poljuljani ugled; knjiga zadovoljava osobni ukus, televizija masovne nagone; knjiga je kulturno dobro, televizijska serija potrošna roba; knjiga se može čitati kad se hoće, televizija se gleda kad se mora; knjiga obično podučava i odgaja, televizija zabavlja i eksploatira; knjiga informira, televizija manipulira (reklama, propaganda, indoktrinacija); knjiga zahtijeva razumijevanje bez obveze slaganja, televizija potiče slaganje bez obveze razumijevanja; knjiga omogućuje stvarnu komunikaciju, televizija sprječava komunikaciju; knjiga je učionica bez ograda, televizija je zatvor bez zidova; KNJIGA JE STVORENA ZA ONE KOJI SE ČUDE I MISLE O ŽIVOTU, TELEVIZIJA JE IZMIŠLJENA ZA ONE KOJI SE ČUDE OVIMA ŠTO MISLE!" (Đuro Šušnjić, RIBARI LJUDSKIH DUŠA, Ideja manipulacije i manipulacije idejama, Beograd 1976., str. 92).

Čestitka i zahvala Manji i Katedri (slutim da bismo mogli imati još 10 ovakvih, ali pojedinačnih predstavljanja, ako autori nađu sponzore za tiskanje knjige!). Čestitka i zahvala svim autorima. Čestitka i zahvala svim čitateljima i hvala vam na pozornosti!

Svima želim blagoslovljen Advent!

 

Don Anđelko Kaćunko

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom