Ako išta zaslužuje da se proširi, prenese, "šera" dalje, to je objava Ivane i Sanje Rumenović, dvije djevojke iz Brinja, koje su organizirale akciju pomoći "plavookoj obitelji" iz Korenice i s facebook prijateljima podijelile ovaj dirljiv status koji ovaj svijet čini boljim mjestom:
Plavooka obitelj
Evo napokon je došao taj trenutak da možemo otkriti tko je ta plavooka obitelj.
Prvo želim reći da se plavooka obitelj zahvaljuje svima do neba i natrag. Pomogli smo im svi skupa u ovom teškom trenutku. Skupili smo svega i svačega, bila to robica, bile to igračke, slatkiši, pribor za školu, higijenske potrepštine ili čak novac. Da, skupile smo nešto novaca. Nije to prevelik iznos, ali svaka kuna ce im dobro doći.
I da, naravno. Želim spomenuti usput, da se akcija i dalje nastavlja, pošto ekipica koja se javila za pomoć nije uspjela sve skupiti i donijeti/poslati, pošto svi imaju uvijek neke obaveze, tako da kad skupimo to sve što još mora doć, opet im idemo napraviti iznenađenje...
Pa ovako krenimo...
Plavooka obitelj J. živi u Korenici. Do prije nekoliko su živjeli svi skupa u sreći i veselju, no nažalost njihov se život doslovno okrenuo u sekundi. Naša draga Dragana je nakon dvije godine borbe s rakom dojke izgubila bitku i otišla na nebo. Iza sebe je ostavila prekrasnih šest plavookih anđela, muža i obitelj u velikoj tuzi i žalosti. Umjesto da smo jučer (15.10.2017.) slavili njezin 30. rođendan, mi smo slušali kako se ona borila dvije godine s rakom.
U početku je to bilo još kako tako, al nakon određenih pregleda, lječenja i ne znam ni ja čega, doktor joj je samo rekao: "Gospođo, otiđite kući i cijeli dan se igrajte s djecom." Tako je i bilo. Došla je kući, rekla je mužu Darku što joj je doktor rekao, te ju je on upitao: "Da li znaš Dragana što ti to znači?", ona je odgovorila da zna, te se otišla igrati. Cijeli dan je provela s djecom u igri i veselju. Iskoristila je taj dan kao da je znala da već sutradan kreće velika borba. Drugi dan kad se probudila, stanje se pogoršalo. Krenula je borba. No, nažalost ta borba koliko god da je trajala, završila je pretužno.
Dragana je izgubila bitku i otišla na nebo. Umrla je u 29. godini života. Taj posljednji dan života je bio grozan. Njezina pluća su cijeli dan jako lupala, bilo je to grozno za slušati. Ni sa kim nije pričala osim s mužem. Kada je došao taj posljedni trenutak, uzela ga je za ruku te ga je svom snagom stisla, nasmijala se i izdahnula. U 10:05h njezino srce je prestalo lupati. Doslovno je umrla mužu na rukama. On iako je znao da će se to desiti, u tom trenutku je bio šokiran i nije to očekivao. Nadao se kao i svi mi da ima nade da se izbori kao hrabra lavica koja se cijelo to vrijeme hrabro borila.
Iznad njezinog krevata je bio sat, taj sat je kao i njezino srce u 10:05h prestao kucati. Muž Darko je izvadio baterije, te ga je zaustavio u tom trenutku kada se zaustavilo i njezino srce. Svaki dan kada pogleda u taj sat, sjeti se tog pretužnog trenutka. Sjeti se tog posljednjeg osmijeha, posljednjeg stiskaja ruke, posljednjeg kucanja srca i disanja pluća, ekipe s hitne koja je stajala na vratima u šoku i familije koja je bila u suzama. Sjeti se svoje dječice koja su ostala skupa s njim bez najveće potpore i oslonca u životu. Shvatio je da je ostao sam s njima. Ostalo je sve na njemu. Jest da je tu familija, prijatelji i svi ostali, al opet žena je žena. Glava kuće je otišla bez "pozdrava" na nebo. Ma ne mora ni pogledati u sat, a da je se ne sjeti. Najbanalnija stvar ga sjeti na nju, a i 100 puta kako nam je rekao kaže:"Dragana, gdje si ono stavila..." i onda se sjeti da nje više nema, ostavila je samo svoj miris u kući i otišla... Kako njega tako i djecu, te ostalu familiju i prijatelje sjeti da je nekada bila tamo u kući s njima.
Svima je teško pa čak i nama koji smo je znali vidjevši je u prolazu u Korenici, upoznavši je prije nekoliko ili tako nešto slično. Male sitnice nas podsjete na nju. Pa čak i žene s kojima je bila u bolnici kada je rađala ovih prekrasnih 6 anđela... Nije to bilo lako. Dragana je stvarno bila prava žena, ženu koju bi svako poželio imati u blizini sebe...
Iako je jučerašnji dan bio pretužan, mi smo njezinu dječicu i muža učinili bar malo sretnima i ispunjenijima. Shvatili su da nisu sami, svi smo uz njih. Pomogli smo im. Draga Dragana, anđele naš, možeš mirno spavati. Svi se brinemo za tvoju dječicu. Iako smo svi tužni bez tebe, moramo bar tvom mužu Darku malo pomoći oko djece.
Vidjevši jučer njihovu sreću kada smo gledali svu tu robicu, igračke, bojice, ručnike, bilježnice, pelene, šampone i ne znam ni ja što sve, SHVATILI SMO KAKO JE ŽIVOT PREKRATAK DA BI SE MRZILI, SVAĐALI, VRIJEĐALI. TREBA OSTAVITI PROŠLOST IZA SEBE I MISLITI O BUDUĆNOSTI. JER ŠTO JE BILO, BILO JE NE MOŽEMO VRATITI VRIJEME I POPRAVITI TO SVE. NIJE BITNO KOJE SMO VJERE, KAKVA NAM JE BOJA KOŽE, JESMO LI SIROMAŠNI ILI BOGATI, MORAMO SI POMAGATI I BITI SVI SKUPA U TUŽNIM I VESELIM TRENUTCIMA. DIGNUTI CIJELU HRVATSKU NA NOGE AKO TREBA, SAMO DA BUDEMO SRETNI I VESELI I DA SI MEĐUSOBNO POMAŽEMO.
Zato sada, hvala svima još jednom koji su pomogli i koji planiraju pomoći. Jer stvarno nakon ovog trenutka, svi koji imaju srca ce pomoći da ovih prekrasnih šest anđela zajedno s ocem podignemo i pomognemo im u njihovom daljnjem odrastanju. Moramo im pokazati da se u životu treba boriti kao što se borila njihova majka dok ih je nosila devet mjeseci u svom trbuhu, dok ih je odgajala, te naposljetku borila s teškom bolešću. Hvala Vam od srca na pomoći. Ovaj trenutak će se pamtiti zauvijek.
Sestre Rumenović
PRINT
