Možda ste bili u antičkoj Saloni (Solinu kraj Splita), metropoli nekadašnje rimske provincije Dalmacije, i divili se ostatcima gradskih zidina, monumentalnog amfiteatra, foruma, hramova, vila, termi, bazilika i biskupove palače. U tom slučaju lako ćete moći zamisliti kako je nekoć izgledao antički grad Arupij, nazovimo ga 'metropolom' rimske pokrajine Japodije.
Netko će reći, pa to se ne može uspoređivati. Zašto ne? Jedino zato što su ostaci Salone zaštićeni i dostupni posjetitelju, a ostatci ostataka Arupija nezaštićeni i nevidljivi pod zemljom. Dok je Salona u centimetar izmjerena, o točnoj površini Arupija nigdje se ne govori. Kaže se, prostirao se pod Vitlom. Također i na Vitlu jer se paralelno i dalje živjelo i na gradini. No, je li to sve? Dokle se prostirao? Gdje su rubovi? Jesu li mitreji rubna područja? Zar Kukuljević nije krajem 19. stoljeća hodao uz zidine duboko u Špilničko (ili Gacko) polje?
I arheolozi su u prošlom stoljeću isticali da im je najprije pažnja bila usmjerena na identificiranje prostornog areala Arupija, baš radi njegove zaštite, a tek onda se pristupilo istraživanju pretpostavljene gradske jezgre, locirane u podnožju Vitla. Međutim, koliko nam je poznato, osim samog brda Vital, danas je pod zaštitom jedino mali pojas između glavne ceste i Vitla.
Lokalitet rimskoga grada Arupija arheološki je istraživan 1974. (od 1. do 13. srpnja), 1975. (od 9. do 19. srpnja) i 1979. ( u srpnju i rujnu), dakako ne cjelovito nego sondirano. Pojedini vlasnici nisu dali suglasnost da se kopa na njihovom zemljištu tako da zapravo nije u potpunosti utvrđen karakter pronađenih građevina, onda ni tih dijelova naselja u cjelini, te je arheolog Ante Rendić-Miočević, voditelj istraživanja, zaključio da je svakako potrebno nastaviti sistematsko istraživanje.
Međutim, za nas laike rezultati su svejedno fantastični.
U prvoj sondi iz 1974. godine, a otkopane su dvije dimenzija 6x2 metra, naišlo se na dijelove zida neke građevine te je posvuda bilo ulomaka keramike i bijelih i crnih kockica podnog mozaika. Također su nađeni ulomci staklenih posuda, dio brončanog ogledala i željezni ključ. Posebno su zanimljive tri kamene ploče jedna do druge u nizu, naslagane na konstrukciju od kamena, šljunka i pijeska, jer takav nalaz upućuje da je riječ o dijelu velikoga kanala, najvjerojatnije vodovoda. Kamene ploče su istovremeno bile i popločenje neke ulice. U drugoj sondi 6x2 nađeni su također dijelovi zida neke veće građevine, široki oko 1 metra, visoki 2,10 metara, a isto je bilo ulomaka keramike i žbuke.
U 9 kvadratnih sondi 3x4 metra iz 1975. godine otkopan je dio kanala popločanog tegulama (rimski crijep), veliki broj ulomaka zidne žbuke u oker i pompejansko crvenim, plavim i bijelim tonovima, što upućuje na zidove oslikane freskama, a otkopan je i pod jedne građevine s podnim grijanjem tzv. hipokaustom (vidi fotografiju 2 wikipedia – primjer hipokausta i podnih mozaika u urbanoj rimskoj vili). Također je bilo mnoštvo pokretnih nalaza, rimskoga novca od 1. do 4. stoljeća, ulomaka keramike, opeka, stakla, željeznih čavala, kockica mozaika (koliko znamo, mozaici su najčešće podovi u termama i otmjenim villama rusticama).
Godine 1979. u 4 sonde pokušalo se pratiti rašlanjenost zidova i definirati prostorije, a osim niza pokretnih nalaza, mnoštva ulomaka keramičkog posuđa, tegula, opeka, žbuke, čavala, klinova, dijelova spojnica vrata, koštanih igala, staklenih posuda, tri brončana dugmeta, nešto novčića, pronađen je i jedan vrč s drškom gotovo neoštećen i srebrni prsten s dvije zlatne granule. Također je pronađen veći ulomak kamenog stupa u sekundarnoj uporabi jer mu je naknadno jedna strana preklesana u pravokutni oblik. Sve dosad navedene podatke crpili smo iz članaka koje je objavio Ante Rendić-Miočević.
Između ostalog, pronašli smo i podatak da je jedna sonda bila otvorena i pod samim vrhom Velikoga Vitla jer je tamo virio dio antičkog zida, sonda dimenzija otprilike 6x2 metra, a kako se zid temeljio na kamenu živcu zaključeno je da se radi o zaštitnom zidu koji je omeđivao terasu ispod vrha, možda i šire područje. Mislimo da je time riješen misterij vidljivog komadića lijepo složenog zida od tesanog kamena s ispunom od kamenčića i maltera koji smo fotografirali pod vrhom Vitla na sjevernoj padini. Bilo bi ga lijepo otkopati i konzervirati.
Iste te 1979. godine dovršeno je uređenje rimskog kamenoloma, odvezena je zemlja, raskrčeno grmlje, podzidana južna terasa iznad kamenoloma da se spriječi urušavanje te podignuta posebno skrojena ograda baš za prostor kamenoloma od okruglih željeznih cijevi, s vratašcima u južnom kraku ograde. Kao što smo već spominjali, ograda je vrlo brzo nestala.
Zar to sve skupa nije fantastično? Podni mozaici, zidne freske, vodovodni sustav, podno grijanje u objektima i tko zna što još! Očekivalo bi se da će nakon takvih nalaza slijediti još istraživanja. I arheolozi su to tada najavljivali. Međutim, to se nekako nije dogodilo. Do dan danas. Sve je stalo i utihnulo. Zašto?
Da bi se točno utvrdilo kakve su to sve građevine bile, gdje se nalazio forum ili glavni trg, kuda se protezao gradski vodovod, u kakvim su to vilama stanovnici Arupija živjeli i u kakvim se termama kupali, dakako da bi lokaciju trebalo kompletno istražiti. Najatraktivnije otkopane ostatke građevina trebalo bi potom zaštititi i trajno prezentirati javnosti. Zamislite koliki bi to posao bio (podrazumijeva se, u dogovoru s vlasnicima parcela), koliko bi to bilo zahtjevno i financijski i vremenski, pa i zbog toga ne čudi da se od '70-ih godina ova tema prešućuje i zaobilazi. Nemoguća misija?
„Sve izgleda nemoguće dok se ne pokuša.“ (N. Mandela)
M.K.G.
Naslovna fotografija: sonda 1979.-B pod Vitlom (Ante Rendić-Miočević, članak Prozor, Otočac, Lika - antički Arupium u Arheološkom pregledu, Beograd, 1980.)
PRINT
