O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)

1/15
Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)
Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)Rimskim stazama: 16 točaka od Otočca do Sinca (6)
Objavljeno: 01-09-2017

Turistička tura koja bi obuhvatila sačuvanu povijesno-kulturnu baštinu u Gackoj iz doba Rima, a mogla bi se zvati npr. Stazama Rima ili Rimski vremeplov, sadržavala bi 16 referentnih točaka (stajališta) na potezu od Otočca, preko Prozora, Poduma, Čovića i Lešća do Sinca, uz koje bi turistički vodič vođenu grupu zaustavljao i pričao priču (možda i uz dodatnu svakovrsnu lokalnu ponudu, na primjer).

Te bi točke mogle biti: 1. Muzej Gacke, 2. rimski „stol“ pred školom u Prozoru, 3. crkva sv. Križa u Prozoru i rimski stup, 4. rimski mitrej Oltari, 5. dva rimska stupa „graničara“ na Špilniku, 6. uklesani latinski natpisi u kamen živac u podnožju Vitla na tri mjesta, 7. rimski kamenolom, 8. ostaci pod vrhom Vitla, 9. rimski bunar Dijanino vrilce, 10. okućnica obitelji Marković pod Vitlom, 11. rimski mitrej Rajanov grič u Čoviću, 12. crkva sv. Marka i stećci od rimskog kamena na Markovcu, 13. rimski „miljokaz“ u Podumu, 14. crkva sv. Ilije u Sincu, 15. crkva sv. Franje u Vrilu, 16. crkva BDM od Svete krunice u Ličkom Lešću.

Dobar dio turističke rute mogao bi se propješačiti ili u cijelosti prijeći biciklima. Svi su lokaliteti dostupni i automobilom (osim, naravno, vrha Vitla, a i do podnožja treba malo pješačiti).

U sljedećim tekstovima opisat ćemo neke od navedenih 'točaka' (neke već jesmo), a u ovom tekstu detaljnije ćemo se pozabaviti pitanjem čega rimskoga ima 'pod Vitlon i na Vitlu' (točke 2., 6., 8. i 10.), i to tako što ćemo pročešljati Patschove zapise o Prozoru.

Austrijski arheolog i povjesničar Karl Ludwig Patsch (1865.-1945.), zaslužan za brojna arheološka otkrića, poglavito iz antike, ostavio je i dragocjene zapise o Lici u rimsko doba. O Prozoru piše: „Istočno od prozorske crkve izdiže se usporedo s carskom cestom Otočac-Gospić grupa obaju Vitala: Veliki i Mali Vital rastavljeni blagim sedlom. Apsolutna visina prvoga iznosi 557 metara, relativna oko 150 m; drugi je oko 80 m niži. Polja, vrtovi i pašnjaci na njihovim obroncima i njihovu podnožju i duboko u Gacko polje iskazali su se do sada najbogatijim nalazištima s ovoga putovanja.
Razni nalazi dokazali su da je ovdje postojalo veliko naselje sa stoljetnim cvatom. Nažalost, istraživanje koje mu se do sada posvetilo nimalo nije u skladu s njegovim značenjem. Ovdje je bez plana i svrhe kopao svatko kome je to bio užitak, i pozvani i nepozvani.“

Tako je Patsch pisao prije 117 godina i objavio u knjizi Die Lika in romischer Zeit (u prijevodu  Lika u rimsko doba objavljena u biblioteci Ličke župe u Gospiću 1990. godine).

Radi lakše orijentacije Patsch je načinio skicu Prozora po izjavama stanovnika, posebno staroga Paje Pešuna, jer su mu tada postojeće skice i tablice bile beskorisne (neprecizne, nepotpune, netočne). Usput piše i da se prostrana japodska nekropola nalazi južno od Velikoga Vitla, naj njegovu podnožju i obroncima, a prvi je na nju upozorio prozorski učitelj Marko Marković u listopadu 1880. te se otada ta nekropola iskorištava za zagrebački muzej.

 „Rimsko je naselje većim dijelom ležalo u ravnici. Između Malog Vitla, poljskoga puta prema Čoviću i ceste, na površini polja obitelji Premuž može se naći mnogo fragmenata opeke, među kojima i odlomaka šuplje opeke i rebrastih pećnjaka, na temelju čega bi se moglo zaključiti da su ovdje postojale stambene zgrade pokrivene opekom i opremljene uređajima za grijanje.“

Ovdje dodajmo da je i danas donekle slična situacija. Ako prođete pješke poljima pod Vitlom, u oranicama ili krtičnjacima opazit ćete mnoge sitne komadiće crvene opeke koju svako novo oranje iznova melje i usitnjava. Proljetos sam kraj jedne takve upravo izorane parcele naišla na gomilu kamenja i više većih komada rimske opeke što ih je van izbacilo oranje, a vlasnik složio na hrpu.

Patsch navodi i opće poznati podatak da je u proljeće 1898. po nalogu Zagrebačkoga muzeja to područje prekapao ing. Cvjetko Wurster (op. muzejski povjerenik iz Otočca) te iskopao kameni sarkofag, koji se u vrijeme Patschova obilaska nalazio „u dvorištu okružnoga ureda u Otočcu“ , a danas se nalazi u dvorištu Arheološkog muzeja u Zagrebu. O tom sarkofagu puno se pisalo u arheološkoj literaturi, pa ćemo djelić toga podijeliti s čitateljima u nekom drugom članku.

„Na parceli Jabuka obitelji Premuž nađena je kultna ara i veliki komadi zidnog vijenca koji su sada smješteni u dvorištu Ivana Markovića u Prozoru. Oni upućuju na zaključak da je na nalazištu postojala solidna javna zgrada, možda Jupiterov hram.“

Tko je bio Ivan Marković, ne znamo, ali možemo pretpostaviti da je riječ o Markovićima s istočne strane Malog Vitla (iz te je obitelji i spominjani učitelj Marković koji je krajem 19. stoljeća u dogovoru sa zagrebačkim muzejom istraživao i prekapao područje). Danas u dvorištu obitelji Tome Markovića Mage postoji pravi mali rimski muzej i možemo im samo reći hvala jer su ugradnjom u obiteljsku kuću trajno sačuvali ukrasnu lunetu biljne ornamentike, profiliranu epistilnu gredu i komade rimskih stupova. U dvorištu stoje i jedan okrugli rimski stup i kamena kugla, a svakako je najzanimljiviji spolij u srušenoj staji u susjedstvu (pretpostavljamo da je riječ o obitelji Ostović) na kojem je neodgonetnuti latinski natpis.  

Pokušali smo razriješiti enigmu toga natpisa i zainteresirati stručnjake za rimsku epigrafiju da se pozabave natpisom, no unatoč početnom interesu i dolascima na lice mjesta, konkretnih rezultata još nema. Kako nam je kazano, natpis je jako slabo vidljiv, a zasada zbog drugih obveza nije bilo vremena za temeljitije dešifriranje. S obzirom da postoji jedno mišljenje kako natpis treba povezati s mitričkim spomenicima, rečeno nam je tek da natpis pouzdano nema nikakve veze s Mitrom.

Kako nam je kazao sam Tomo Marković Maga, za vrijeme arheoloških istraživanja lokaliteta Arupija prije 50 godina, zagrebački su arheolozi predvođeni Ružicom Drechsler-Bižić zainteresirano pogledali i taj kamen ugrađen u zid štale te mu rekli kako je riječ o zapisu kojim se potvrđuje neka gradnja za dobrobit naroda.

Patschovu pretpostavku o postojanju Jupiterova hrama na spomenutoj parceli Jabuka možemo smatrati vrlo blizu istine, kupolasti oblik zemljišta parcele upućuje na „nešto veće“ pod zemljom, a žrtvenik (ara) i arhitektonski ukrasi logično pripadaju nekome hramu. Svakako je logično da jedan rimski grad ima bar jedan hram, a onda je to, naravno, neizbježni Jupiterov hram. Budući da ima nekih indicija o postojanju hrama i na drugim lokacijama u blizini, možda je za vrhovnog Jupitera pogodnije neko drugo mjesto, npr. pod vrhom Vitla?

I tu nam Patsch pomaže jer dalje opisuje ovako: „Na samom Vitlu mora da je stajala monumentalna građevina, možda hram, jer su na južnom obronku bili nađeni veliki pilasterski kapiteli, a ispod glavice vide se ostaci zidina koje je učitelj Marković prerovao. Oni su rimski, kako to dokazuju fragmenti opeke. (…) U veljači 1898. pilastarski su kapiteli preneseni, jedan u kuću Marka Cvitkovića, a drugi u dvorište Jose Cvitkovića u Lešću. U istom selu gradonačelnik Jerbić posjeduje tri fragmenta stupova i jednu aru iz Vitla bez natpisa.“

Njihovu sudbinu danas ne znamo, a možemo pretpostaviti da je baza kamenog rimskog stupa, postavljena ispred osnovne škole u Prozoru, jedini sačuvani ostatak tih pilastara raznošenih uokolo. Narod kaže da je taj „stol“ donesen s Vitla (baza stupa je okrenuta naopako pa liči na stol), a kada točno, ne zna se (obično ljudi kažu, otkad pamtim bio je tamo).

Na Velikom Vitlu danas stoji tek jedan veliki kameni blok, bačen na sjevernu padinu, a samo malo dalje iz okrugle jame pod glavicom Vitla viri komad zida od obrađenoga kamenja povezanog žbukom (za sada nije utvrđeno što taj zid predstavlja i kakve građevine je dio).

Podnožje Vitla prema Patschovu opisu čini se vrlo zanimljivim. Piše ovako: „Stjenjaci i prudovi što strše iz zemlje na istočnom podnožju Maloga i Velikog Vitla (op. sada je taj dio obrastao u neprohodno šipražje) na osobit su se način promijenili u razne plastične oblike. Ispod Malog Vitla stoji stjenovit prud sličan egzedri (op. polukružni prostor s klupom), visine 1,40 m; njegov je gornji dio udešen za aru s vijencem i ispustom.“

Dalje Patsch pojašnjava da natpis na ari (žrtveniku) ima dva različita dijela. Slova u prvom redu su velika i lijepo urezana: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) – posvećena najboljemu i najvećemu Jupitru, isto i na početku drugog, nedovršenog, reda, a sljedećih je pet redaka sitnije nadopisano. Patsch smatra da je netko naknadno (možda i dosta kasnije) uklopio svoje skraćeno ime u, iz nekog razloga nezgotovljenu, izvornu posvetu.

 „Otprilike 190 koraka sjevernije, na okomitoj stijeni koja već pripada Velikom Vitlu, uklesano je četvrtasto polje, dubine 0,03 i širine 0,32 m, koje je već bilo tako oštećeno da se njegov donji dio nije više mogao razlikovati od neobrađene kamene mase. I ovdje naokolo leže fragmenti opeke.“ Iz urezanog natpisa u tom polju, djelomično čitljivog, Patsch je pročitao da je riječ o spomeniku koji je sebi za života i svojoj predragoj, čistoj, velezaslužnoj supruzi (ime se nije dalo odgonetnuti) načinio izvjesni Tiberije Klaudije Dom. Dalje Patsch kaže da je između ova dva spomenika na jednom stjenovitom grebenu izdubljeno još jedno natpisno četvrtasto polje, koje je posve oštećeno i nečitljivo.

Sve skupa zadivljujuće, zar ne? Samo gdje li su danas? Skriveni u žbunju? Minirani radi neke građevinske svrhe? S obzirom da su sva tri navedena spomenika, nedovršeni žrtvenik Jupiteru, nadgrobni natpis Klaudiju i oštećeno natpisno polje, uklesana u kamen živac (spomenici in situ), gotovo je sigurno da su i danas na svome mjestu, zaboravljeni, skriveni od pogleda šikarom, još malo više nagriženi atmosferilijama.

Trebat će ih temeljitije potražiti i fotografirati. Pretpostavljam da je mala profilirana niša u stijeni blizu rimskog kamenoloma koju sam fotografirala prije par godina spomenuto Patschovo nečitljivo natpisno polje.  Nekidan doznajem i da na padini Vitla prema unutarnjem poljcu navodno postoji još neki u stijenu urezani natpis.

Nastavkom teksta Patsch nas na trenutak šokira jer piše: Odmah pokraj toga jedan je vapnenački sprud pretvoren u pravokutni bazen s dotočnim kanalom!!

Što li je to?

Naravno, ne radi se o bazenu. Patsch u svemu uopće ne spominje rimski kamenolom. On nije bio poznat u to vrijeme, bit će identificiran tek u kasnijim istraživanjima. Zarušena zemlja prekrivala je stepeničaste bokove kamenoloma, a zbog pravilno udubljenog pravokutnog podnožja kamenoloma, nižeg od okolnog terena, Patsch ga je detektirao kao – bazen.

Malo dalje od „bazena“ Patsch uočava kamenu široku klupu za odmor – kanape. Ta je „klupa“ danas na zemljištu kraj kamenoloma, utonula u zemlju, pa se vidi samo naslon. Patsch smatra da je takvih uradaka u kamenoj stijeni bilo i više, ali „nešto su uništili pastiri, a nešto je rasprsnuto barutom kako bi se dobio šljunak!“

Prenosi Patsch i jedan natpis od 9 redaka (dalje je izgleda bilo nečitko) koji je sačuvan samo u prijepisu učitelja Žagrovića, a izvorni kamen s natpisom otpremljen je za izgradnju ceste. Riječ je o nadgrobnom natpisu za izvjesnu 50-godišnjakinju Vitelliju Ammiju i 4-godišnjeg sina Aelija Publija Priska.

Patsch vrlo detaljno opisuje dva rimska mitreja koje smješta u areal Arupija. Kaže da je arheolog Šime Ljubić prvi zabilježio 80-ih godina 19. stoljeća u Vjestniku da se na zemljištu Miće Bradičića nalazi spomenik koji narod zove Oltar. Također i da se slična slika poznata pod imenom Slika Majke Božje nalazi ispod Čovića. Ljubić nije znao za mitreje (kao ni Kukuljević Sakcinski), ali zato Patsch jest 15 godina poslije.

O mitrejima je teško nešto novo reći, većina naših čitatelja dobro poznaje ta dva reljefa u kamenu živcu, vrijednu kulturno-povijesnu baštinu Hrvatske, pa ćemo tu temu preskočiti.

Za kraj, pokušajte zamisliti kako bi se od postojećih rimskih lokaliteta u Prozoru dao urediti bogat arheološki park s pratećim sadržajima. Pa tome još pridodati japodsku akropolu na Vitlu i tri japodske nekropole ispod brda. A kad bi se otkopali zemljom prekriveni ostatci Arupija i uredili za posjetitelje, kakav bi to tek park bio! U sljedećem članku čitajte što se to sve arupijsko krije pod zemljom…

 

M.K.G.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom