Upravo je iz tiska stigla još jedna knjiga koju potpisuje Otočanin, točnije Čovićanin Igor Orešković, novo mlado spisateljsko ime na otočkomu književnom nebu (koje je očito sve bogatije i bogatije…). Riječ je o zbirci kratkih priča i proznih tekstova „Ig(o)rom do značenja“ u kojoj se autor, kako ime i kaže, poigrava igorovskom percepcijom najrazličitijih koncepata stvarnosti kojima smo okruženi te ih propituje na duhovit, šarmantno ležeran i gdjegdje ciljano infantilan način.
U tim je prozama pripovjedač ujedno i glavni lik, prema tome pripovijeda u ja-formi nazivajući se ponekad malim Igorom, Igorom ili naprosto ostaje prisutan bezimeno kao propitivački narator te je razvidno pripadnik određene generacije, pripadnik određena miljea ili više njih s dominacijom jednog, možda dva, pripadnik nekog pomalo marginalnog svjetonazora, ne zato što nije moderan, dapače, nego zato što baš ništa ne uzima zdravo za gotovo, pa ni sveopće pomodnosti. Jezik mladog naratora je kakav i treba biti, suvremen, mladenački, nepročišćen od lokalnih kolokvijalizama ili upliva anglizama, prispodobiv književnome liku, fiktivnom pripovjedaču kojim autor ni ne pokušava prikriti, dapače, neke vrlo intimne osobne reference.
Iako, doduše vrlo nenametljivo, kombinira različite književne diskurse, naraciju, dijalog, esejizirane monologe, intertekstualne završne sekvence, Igorove kratke priče recepcijski su vrlo protočne i nezahtjevne za prosječnoga današnjeg recipijenta iliti čitatelja, pa za većinu njegovih tekstova vrijedi izlizana, ali u ovom slučaju točna fraza „čita se u dahu“. Također vrijedi i, što je još važnije, jedna druga poznata kolokvijalna fraza, a ta je da „ne vrijeđa inteligenciju“. Itekako zaigrava čitatelja, zapanjuje ga, nasmijava, zbunjuje i tjera na propitivanje vlastitih 'utočišta'.
Neki od naslova su: Mostovi, Štuka, Iota,Eta,Sigma.YES., Di si bio '91.?, Konceptualna pogreška arhetipa 'oko i piramida', Meduza, Astrologija, Ples s vragom, itd., sve zajedno 15 odabranih priča. Odabranih, jer Igor toga ima još, izlazi to ko 'iz rukava', pa možda i ovoga časa piše novu priču….
U prozi zanimljiva naslova „Ljuske“ autor otvara 'priču' ovako: „Informatičari baš vole koncept ljuske, pogotovo programeri, otkud taj interes? Ne znam, ali jedno znam, ljuske su svuda oko nas. Šansa da netko ne živi ni u jednoj konceptualnoj ljusci u današnjem svijetu jednaka je nuli. Čak i šizofreničar, u načelu osoba koja ima slab filtar za mapiranje stvarnosti (sve mu je fenomen), živi pretpostavljajući da postoje neke ljuske…….“
Kako bi sam autor rekao, neka to bude 'sneak peak' za ovu knjigu priča. Doduše, malo poduži, ali znajući da ste se jako zainteresirali o čemu se radi, znali smo i da ćete neprimjetno stići do kraja ovoga teksta koji ćemo završiti konstatacijom da je autor Igor Orešković profesor engleskoga jezika i informatike u Srednjoj školi Otočac.
M.K.G.
PRINT
