O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Don Angjelo - sučelni razgovor III. dio

1/1
Don Angjelo - sučelni razgovor III. dio
Don Angjelo - sučelni razgovor III. dio
Objavljeno: 11-07-2016

KOMPOLJE – Danas je zavrni dio sučelna razgovora s don Anđelkom Kaćunkom, kompoljskim župnikom, administratorom župa Brlog i Vratnik, poznatim Don Blogom, nazočnim u elektroničkim sredstvima javne komunikacije.

Dobišmo novog biskupa Zdenka na sam blagdan Blagovisti–Pripovisti, kako to stari Kompoljčani kažu. Ispostavilo se da ste u cijeloj biskupiji jedini pravi poznavatelj biskupa Zdenka, da ste zajedno službovali u Zagrebu, da ste se družili. Svi oni koji vole praviti razne kombinatorike, i graditi se upućeni u sve i svašta, pa i u crkvena pitanja, već počinju govoriti da don Anđelko odlazi u Gospić, da će ga prijatelj biskup postaviti za generalnog vikara. Smetaju li Vam takva naklapanja? Ili Vi svoje župe ne biste ostavili za sve vikarijate ovoga svijeta?

- To je veoma provokativno pitanje, koje traži također nekoliko pojašnjenja. Prvo, nikakva naklapanja mi ne smetaju – svi smo mi svećenici na to naviknuti i ponašamo se po onoj 'pusti selo neka priča' (a onu sliku o konju i prašini nije ovdje umjesno spominjati!). Štoviše, da malo proširim temu, i na razne 'seoske' priče i na žestoku medijsku 'baražnu vatru' ja sam ne samo naviknuo nego i oguglao – u novinarstvu je to 'habitus': moraš to mirno prihvatiti ili ćeš izgubiti živce! Osim toga, zar nam Isus nije rekao da se radujemo ako nas progone i svašta lažu o nama – ako je to zbog Njega. A svaki je svećenik izložen 'zlim jezicima' i 'krivima pogledima' već samim time što je svet-jenik – dionik i djelitelj svetoga! Stjecajem okolnosti, biskupa Zdenka poznajem više nego on mene, premda nismo zajedno službovali. On je upravo u veoma zauzetom obilasku biskupije radi upoznavanja svećenika i stjecanja uvida u stanje u biskupiji. A gdje će i kada će netko od nas 'završiti' u novoj rasporedbi ograničenog broja svećenika, mislim da se većina time ne zamara – svakako, ja sam raspoložen kao časnik kojega 'general' ili 'glavni stožer' može rasporediti bilo gdje, a to znači da po potrebi mogu ostati u Kompolju i otići u misije u … Kampalu.

O biskupu Zdenku pak mislim da je on Božji dar našoj biskupiji. Njegovo geslo 'Bog sam dostaje!' veliki je poticaj svakom čovjeku da se zamisli, da se upita o smislu svoga života. A nama kršćanima posvješćuje istinitost mudre izreke: 'Ako ti je Bog na prvome mjestu, sve će ti biti na svome mjestu!'.

Nakon Bogovića dolazi nam Križić. Vidite li možda u tome neku znakovitost? I što Vas je potaknulo da uglazbite njegovo geslo?

- Ta znakovitost nije nimalo slučajna – to sam spomenuo kolegama već na sam dan ređenja. Naime, geslo biskupa Bogovića – 'U ime Otca i Sina i Duha Svetoga' – ispovijest je naše vjere u Boga, kojega najčešće spominjemo i zamišljamo kao nebeskog Otca pa se, budući da je biskup Mile 'idejni otac' naše biskupije, potvrđuje simbolika da su nam i biskupija i biskup Bogović dar prve Božanske osobe. Nakon njega Bog nam šalje biskupa koji u svoje geslo opet, kao ključnu i na prvo mjesto, stavlja riječ BOG, a u prezimenu ima KRIŽ – koji kao simbol snažno sažima cjelovitost svega što 'nosi' Isus Krist odnosno druga Božanska osoba. Ako Bogovićevo razdoblje shvatimo kao biskupijsko 'stvaranje', tj. vrijeme osnutka biskupije ter očinsku i upravljačku skrb oko organizacijskog uspostavljanja i zaživljavanja njezinih struktura na svim razinama, Križićevo razdoblje možemo, po analogiji, shvatiti kao vrijeme 'odkupljenja', u smislu duhovne nadgradnje započetoga djela odnosno nastavak zidanja 'duhovne kuće' (v. 1Pt 2,5) i poticanje vjernika da međusobno 'promiču svoj rast na saziđivanje u ljubavi' (v. Ef 4,16). To pak sve znači da bi nam Bog, po 'logici simbolike', u trećem razdoblju mogao za pastira dati nekoga tko u imenu ili prezimenu ima simboliku treće Božanske osobe - Duha Svetoga. Naravno, sve ovo može netko vidjeti kao najobičniju maštovitu 'konstrukciju' ili 'teološko fantaziranje', ali moguće da se jednoga dana sve očituje kao 'nimalo slučajno'. Jer ako Duh Sveti sa svojim darovima stoji na početku Crkve, tj. kao njezin 'pokretač' na dan Pedesetnice, to znači da stoji i 'u sve dane do svršetka svijeta', kako nam je Isus obećao svoju pomoć. Zato se čudim onim vjernicima i svećenicima koji su nasjeli na floskule racionalističkih teologa o prednosti institucionalne službe pred karizmatskim zanosom pa ne dopuštaju da Duh Sveti u njihovim župama napravi malo 'propuha'. Ne znaju što se u svijetu događa, nisu svjesni da je već nastala 'buduća Crkva' – i to ne u Europi i Americi, nego u Africi i Aziji! Ne shvaćaju da institucija i karizma moraju ići naprijed složno (i) zajedno usporedno. Inače Riječ 'trči' usporeno!

A 'biskupova himna', kako zovem pjesmu njegova gesla 'Bog sam dostaje', nastala je u nevjerojatnim okolnostima. Svidjelo mi se biskupovo geslo, koje je uzeo od Sv. Terezije Avilske, karmelićanke, jer sam i sâm sedamnaest godina bio u Hrvatskom Leskovcu kod sestara karmelićanki pa mi nije bilo nepoznato. Iz prvih izjava za javnost našega budućeg biskupa Zdenka iščitao sam njegovu želju za molitvenom podporom pred zahtjevnom zadaćom koju mu Bog povjerava. One večeri kad je krenulo hodočašće naše biskupije u Poljsku ja sam ponovno pročitao riječi velike svetice – 'Neka te ništa ne zbuni, ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postiže. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!' - kao i njezino razmišljanje o Isusu prijatelju i vojskovođi. I zanimljivo, sljedeće jutro čim sam se probudio počeli su se nizati stihovi, kao da mi ih netko 'diktira': 'Ne boj se, dragi brate… neka te ništa ne smete…!'. A kada sam poslije došao u ured iz tih je stihova počela 'izlaziti' melodija… i tako je malo po malo nastala ta pjesma… - meni je i dan-danas neobjašnjivo kako je i zašto došlo do te inspiracije. Zato sam bio sretan i dirnut kad je tu pjesmu, za koju je obradbu napisao maestro Miroslav Martinjak, katedralni zbor pod vodstvom našega Josipa Šimatovića izvodio u obredu biskupova ređenja. Ali to je također još jedan znak kako Božje darove koje nam je dao moramo dijeliti drugima na zajedničku radost i izgradnju.

Hvala Vam na ovom sučelnom razgovoru i neka Vas Bog u zdravlju poživi na 'mnogaja ljeta'.

- Hvala i Vama na pozivu za ovo 'sučeljavanje'. Neka milosrdni Gospodin podari obilje svoga blagoslova Vama i svim čitateljima Glasa Gacke. Posebno pozdravljam one koji svakodnevno očekuju i čitaju moje komentare (mnogi su mi to rekli!), uz poticaj svima da što manje gledaju televiziju, tj. bulje u slike na raznim ekranima, ter da što više čitaju. Sve, a poglavito kršćane, podsjećam da je najvažnije svaki dan čitati Bibliju – jer tko ne čita umire glup!

Razgovor vodio: M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!