O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

A! Što si metno novce u čarapu!

1/1
A! Što si metno novce u čarapu!
A! Što si metno novce u čarapu!
Objavljeno: 05-07-2016

OTOČAC – Bilo je to tako davno, ima tome više od pola stoljeća kako su u Gacku stigle prve zaprežne kosilice. Naravno polovne i naravno iz Njemačke. Ta odakle bi drugdje? Kupovalo se to preko nekih dobro upućenih posrednika, tko je kupio ovakvu kosilicu nije požalio. Švabo je to napravio, čvrsto i pouzdano.

Bilo to jedne godine, moglo je biti 1963., jedan kompoljski gazda nabavio ovakvu kosilicu, prvi u selu, pokosio livadu ispod Crkvine i sa svoja dva vranca ponosno korakom ide kući, čovjek obavio posao. Zaustavlja njega jedan Juka, star čovjek, on i sin kose baru, bara opaka, túpi mulj kosu, često je treba mazalicom 'u ostiki' očistiti i brusom nategnuti, znoj lije, sunce srpanjsko pritislo, duša da ti se u raj preseli. I zaustavlja taj Juka toga gazdu i veli mu; - Daj Zvonko protiraj edan red da vidimo kako to čudo kosi, morda bi i sami kupili. A ovaj će njemu: - A! Što si metno novce u čarapu, š njima van! Nije htio, naravno. Ali to je bilo dovoljno da se Juka i sin dogovore i da već sljedećeg dana krenu u nabavu 'sprežne kosilice', kako se ta naprava u narodu zvala. I nabavili je, što iz inata, što zbog potrebe. Čim je dopremljena, napravili konjsku rudu, riđane po kosilicu i kosilo se to da se sve prašilo. Godinama. Čak je u međuvremenu nabavljen i 'žetveni pribor' – taj dodatak su tako nazivali, s njim su želi žito. Išlo to k'o ludo, bili napredni. Jedan goni konje, drugi je nekakvim 'grabljama' (bile su posebne konstrukcije, nije nam sada to za opisivati) žito polijegao na nekakvu drvenu ljesicu, pa kad bi se nakupilo za jedan snop otpustio bi neku papučicu i snop bi ostao na njivi. Za njima su trčale žene (doslovno trčale), pravile 'uža', vezale snoplje i za jedan red odmicale da ga konji ne gaze i štetu ne čine. I potrajalo je to tako dok nisu kupljeni prvi traktorići (sjeća li se tko još t. zv. tome vinkovića), kasnije Fergusuni, zaprežne kosilice dospjele u koprive, nemaš ih kome prodati, zahrđalo i dospjelo u smeće.  

A lagano se na tim kosilicama kosilo tko je imao 'pametne' konje, moglo je i dijete kositi. I muško i žensko, baš kao na ovoj slici, naravno.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!