U zadnjem broju Ličke revije (14. broj, godina 2015.), glasilu Matice hrvatske u Gospiću, objavljeni su i stihovi otočke pjesnikinje Jelene Benčić. Uz tri pjesme, Ognjišće, Šumska vila i Ne zaboravite Liku, priložen je i autoričin životopis uz osvrt na njezin poetski vidokrug.
Budući da je jedan od ciljeva Ličke revije, navodi se uvodno u tekstu o pjesnikinji, poticanje znanstvenika i umjetnika na stvaralački rad kroz obradu pretežito regionalnih sadržaja, uredništvo je od ovog broja odlučilo uvesti i rubriku Književni kutak. Za početak, Lička revija odlučila je predstaviti pjesništvo Miroslava Zdunića iz Gospića i Jelene Benčić iz Prozora.
U osvrtu autoricu se omeđuje temama prirode, zavičaja, prijateljstva, ljubavi, djetinjstva, i motivima topline obiteljskoga doma, opustjeloga sela, napuštenog ognjišta, ugaslih tvornica, starog mosta, rijeke Gacke, Lipovlja, Švice, Prozorine, Velebita, ljubavnih radosti i boli. „Pjesme posvećene rodnom kraju čine ponajbolji dio autoričinog pjesničkog svijeta, one kao da u život vraćaju stare običaje, ljude i bezbrižno djetinjstvo kojim odjekuju zvuci čakavštine.“
Ovo je treća javna pojava Benčić kao književne autorice – pjesme su joj najprije objavljivane u godišnjaku Vrilo. Dodajmo tome i njenih 10 priča s lokalnom tematikom u Otočkom dekameronu koje su naišle na odobravanje mnogih čitatelja. Pojavljivanje u Ličkoj reviji potvrda je ozbiljnosti percepcije njene poezije u regionalnim okvirima, ali i svojevrsna najava prve pjesničke zbirke koju autorica planira uskoro objaviti.
M.K.G.
Ognjišće
I danas kao nekad davno
zamiriši pepel na ognjišću starom,
u kući di se rodila moja mati
u koju rijetko tko sada svrati.
Zidovi se obrušavaju poput kamene stijene,
brvna u kuvariji crna, ogorjela i šuplja.
Kućo stara postala si poput dušlja
u tebi se jedino jato šišmiša okuplja.
Peka stara na ognjišću stoji
di je i negdar bila.
Na tronošcu visi kotlić,
a svud okolo paučina k'o svila.
............
PRINT
