Nova premijerna predstava Amaterskog kazališta Gospić „Žena sa cvijetom u ustima“ ostavila je sinoć u dvorani POU „dr. A. Starčević“ gospićku publiku bez daha.
I pokazala da ovo „mlado“ kazalište, koje djeluje tek tri godine, s atributom „amaterski“, izuzetno profesionalno pristupa svakoj od šest dosadašnjih, žanrovski različitih predstava. I iznova može još više, još bolje..... Predstava je nastala po originalnom predlošku Luigi Pirandella, Čovjek sa cvijetom u ustima, u adaptaciji, dramaturgiji i režiji Anele Serdar Pašalić, voditeljice Kazališta i Dragice Uzelac, stručne suradnice.
Drama o tragičnosti osobne unutarnje bitke s vlastitim strahovima prema smrti, bolesti, egzistencijalnim društvenim formama, a s druge strane stvarna žudnja za životom, sloboda vlastitog „ja“ i u konačnici, iluzornost spoznaje o tužnoj nemoći. Sve je to ponajbolje izrekao i sam Pirandello koji misli »… da je život vrlo žalosna lakrdija, jer nosimo u sebi, a da ni sami ne znamo zašto ni kako, potrebu da neprestano varamo sami sebe, kreirajući spontano jednu stvarnost (za svakog posebnu, nikad istu za sve), koja se od časa do časa pokaže praznom i iluzornom (…) Moja umjetnost je puna samilosti za one koji se zavaravaju (…)«
Ovaj intimistički višeboj, izvrsno je odglumila Maja Brozičević kao žena sa cvijetom, žena s postavljenom tumorskom dijagnozom, s visokim standardom izražajnih tonaliteta i gesta bijesa, tuge, straha, cinizma, htijenja i nadanja. Nasuprot njoj, slučajna prolaznica - mirna žena iz stvarnog života, kojoj je „eto, na nesreću pobjegao vlak“, u izvedbi odlične Marije Šaban, zatekne se u filozofskoj soareji, osupnuta i svojim realnim svijetom iz nekog drugog ugla. Posve u duhu pirandelovskog paradoksalnog ekspresionizma.
Predstavu prati minimalistička scena dviju neboja, crne i bijele, naglašena tek elementima crvene koja u sebi nosi suprotstavljeni dualitet: i cvijet koji nosi smrt i radost noćnog života u pozadini, gdje se tek na nekoliko časaka ukazuje lik muškarca (Krešimir Tomljenović). Kostimografija, zajedno sa scenom, u potpisu Tatjane Kolak i Marijane Pezer, prati posvemašnji idejni kontrapunkt. Uspješnost predstave ovisi i o tehničkoj „sceni“ iza zastora, za što su zaslužni Vera Poljak, Tomislav Brkljačić i Ivan Iličić, dok za glazbenim i svjetlosnim pultom stoje Lovro Buconjić i Tomislav Hećimović.
Vrlo zaokružena premijerna izvedba, iako sasvim slučajno, vremenski se gotovo podudara s ovogodišnjim Danom narcisa koji aktualizira potrebu prevencije karcinoma dojke. Stoga možemo dodati još jednu dimenziju glumišta izravno društveno angažiranog u jednu od najvećih zdravstvenih bitaka suvremene današnjice. Kako pirandelovski.
Čestitke svim članovima Amaterskog kazališta Gospić, osobito Maji Brozičević koja nas je s lakoćom nosila kroz previranja vlastitog „ja“ tijekom 45 minutne izvedbe, pozivajući da i gledatelji posegnu u preispitivanje sebe.
j.d.
PRINT
