OTOČAC – Nekako je nezamijećeno promaknuo Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (kad je o pismenosti i kulturi riječ, ne treba čuditi), a bilo je to 22. veljače ove godine. Naime, na taj je dan 1483. godine, svega 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove Biblije, svjetlo dana ugledala prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora. Riječ je o prvome misalu u Europi koji nije otisnut latinicom, a svjedoči o društvenome, gospodarskome, kulturnome i intelektualnome potencijalu Hrvata u drugoj polovici XV. stoljeća. Eto, to je razlog zašto je odbran 22. veljače za proslavu NSB-a.
Ali ima jedna javnosti malo poznata stvar - što je ugrađeno u temelje NSB-a? Nakon višegodišnjih priprema kamen temeljac za novu knjižnicu stavljen je 5. svibnja 1988., to su učinili akademici Andre Mohorovičić i Ivan Jurković. Zgrada je građena čak sedam godina, svečano je otvorena za Dan državnosti 28. svibnja 1995. godine. Uz ovih nekoliko najosnovnijih činjenica, svima dostupnih, nismo dali odgovor što je to još stavljeno u temelje NSB-a?
U metalni tuljac je među ostalim stavljen prijepis rukom pisane glagoljičke zabilježbe iz brevijara Borgiano Illirico 5 (napisan 1379. g.), a koji potječe iz Gacke, o tome kako je nepažnjom nekog popa u osmanlijske ruke dospio ovaj brevijar i kako su obični ljudi skupljali novac ne bi li ovu knjigu otkupili od Osmanlija, što se i dogodilo. Taj zapis na kraju brevijara datira iz 1500. g. Činjenica da su Gačani bili spremni dati zadnji novčić za knjigu i izložiti se životnoj opasnosti kako bi oteti brevijar povratili natrag u svoje vlasništvo, izaziva osjećaje divljenja i poštovanja. Ta poruka je bila toliko snažna da su oni koji su dali graditi NSB smatrali silno vrijednim svake simbolike da taj zapis prepišu i stave su same njene temelje.
A što piše na kraju brevijara Borgiano Illirico 5, tog prijepisa koji se našao u temeljima NSB-a?
''Let gospodnih 1487. tecaše kada ove knige otkupismo od popa Luke iz Otišja, ke bihu Turci vzeli, a biše je izgubil pop Radoš. I otkupiše je dobri muži Okruglane i Tribihovićane, zač učiniše pomoć ki čim more za te knige. I ja pop Benko Palilić bih va to vrime pribanuš v Tribihovićih i učinih pomoć va te knige jedan star pšenice, i počah, ki slišahu pod svetog Ivana, da bi učinili zavet meju sobo, a oni učiniše ki čim more, kako dobri i duhovni ljudi. I pomore Pavko dobar muž va te knige 4 dukati. Čislić star pšenice plemenit človik.... imenom .... pomogoše; a dobre žene, te pomogoše nika grošem, nika soldinom: Bog jih pomozi i sveti Ivan, ta im budi pomoćnik, i vsim ki pomogoše va te knige, da ne zgiboše od sv. Ivana. A va to vrime biše odvitnik v Okruglah Ivan Mesodić, dobar muž, a v Tribihovićih Petar Čislić, ka oba dobro nastojahota crkvi svetom Ivanu. Zato gospodo redovnici, ki budete službu božiu va te knige vršili, molite Boga za vsih ki pomogoše v te knige, da ne pogiboše ot crkve svetoga Ivana i tolikoi molite Boga za popa Radoša, ki zgubi te knige, da ga Bog spomene da ne učini ...... V ime božie amen. To pisa Vid dijak u Domina Benka v Tribihovićih gredući za Gvozd 1500''.
Eto, neka to bude na ponos i slavu Gačana, njihove slavne prošlosti i pismenosti, glagoljaštva i narodnoga hrvatskoga jezika. I neka se ova spoznaja širi svijetom knjige i svih onih koji knjigu rado u rukama imaju. Tu čast da dio njihove duhovne baštine na najvećoj simboličnoj razini dospije u temelje jedne nacionalne i sveučilišne knjižnice na imaše svatko, Gačanima ta čast pripade.
M. Kranjčević