Otkriva li stara vojna topografska austrougarska karta, na kojoj je Otočka pukovnija u 18. stoljeću (1763.-1787.), položaj, do sada nepoznat, nekadašnje srednjovjekovne crkve sv. Kuzme i Damjana u Dabru? U Dabru danas postoje dva sakralna objekta (jedan obnovljen, drugi ruševan), a na austrijskoj karti lijepo je ucrtan i - treći!
Lijepo prepoznajemo lokacije današnje župne crkve sv. Mihovila na brdašcu u centru sela (kraj nje je na karti upisano St. Michael), kao i lokaciju pravoslavne crkve Velike Gospojine (na karti upisana kao St. Goszpa). Međutim, na ulazu u selo iz pravca Otočca ucrtana je još jedna crkva kojoj danas nema traga! A uz nju nije upisano ime!
Oni koji se snalaze na kartama lako će locirati ucrtano mjesto te treće crkve. Kad se cestom iz pravca Otočca silazi prema Dabru, to bi bilo kao da ne skrenete na prvom zavoju mimo prvog izvora prema centru sela, nego da produžite pravo u livadu prema brdu.
Ta treća crkva mogla bi biti crkva sv. Kuzme i Damjana koja se spominje u glagoljičkom rukopisu iz 15. stoljeća (1486.), napisanom ručno starohrvatskim čakavskim jezikom u Dabru – Dabarskom brevijaru. Jedan ukrasni inicijal iz toga rukopisnog blaga uklesan je i u kamen Gačanskoga parka hrvatske memorije u Otočcu, kao važan dio kulturne (glagoljaške) baštine i Gacke i Hrvatske.
Dabarski brevijar danas se nalazi u HAZU-u, a osim biblijskih lekcija i nekoliko legendi i pasija, brevijar sadrži i naknadni zapis popa Stipana iz godine 1515. u kojem on piše o turskoj opasnosti i velikim nevoljama koje Turci prouzročiše te navodi da je brevijar vlasništvo crkvice sv. Kuzme i Damjana u Dabru.
To je i jedino što se zna o toj crkvi. Ni prije ni kasnije se više ne spominje. Logično je da je mogla nestati nakon masovnog iseljavanja lokalnog stanovništva pred Turcima. Do godine 1526. iselilo je gotovo sve stanovništvo iz Gacke, pa tako i iz Dabra. Je li zdanje crkve sv. Kuzme i Damjana u takvim okolnostima u sljedećim desetljećima posve propalo ili ga je nešto ipak očuvalo sve do 18. stoljeća?
Na tome osjetljivom graničnom dabarskom području (najzapadnija granica Osmanlijskoga Carstva prolazila je tik pred Dabrom kroz Petrinić Polje) ostala je samo vojna posada. Ta je posada na raspolaganju imala frankopansku utvrdu na brdu Vučjak (Sokolić). Na karti je upisana kao Sztara Gradina. Zato postoji mogućnost da je crkva i dalje služila za vjerske potrebe vojske u toj nedalekoj utvrdi, pa se možda i održala do kraja 18. stoljeća kada je rađena ova austrijska karta. Možda tada više nije bila u upotrebi jer ju je posve zamijenio Sv. Mihovil, kad na karti nije navedeno njeno ime.
Novo naseljavanje stanovništva u Dabar počinje tek nakon više od 150 godina, od 1672. godine kada vojnokrajiška uprava dovodi najprije Vlahe koji prelaze s turskog područja (30 obitelji tu ostaje), a potom i starosjedilačke obitelji iz susjednog Letinca (Bićanići, Krznarići, Rajkovići, Smolčići, Draženovići …). Nakon njihova naseljavanja gradi se 1730. godine crkva sv. Mihovila na malom brdašcu u centru sela, današnja župna crkva u Dabru. Također će 1770. biti sagrađena crkva za grkonesjedinjene žitelje tj. pravoslavce, i posvećena Velikoj Gospojini.
Jesu li se austrijski vojni kartografi možda zabunili ili je doista ucrtana crkva postojala, pitanje je na koje možemo s relativnom sigurnošću dati odgovor. Vojne karte iz toga razdoblja, iako rađene bez današnje tehnologije i mjernih instrumenata, vrlo su precizne i pedantno rađene, pa nije moguće da sadrže nešto čega nema. Ako na karti pregledamo cijelo područje koje dobro poznajemo, a to je područje Gacke, onda vidimo da su svi danas nam poznati sakralni i vojnokrajiški objekti ucrtani (doduše, ima manjka, ali nigdje nema viška), a samo smo u jednom jedinom slučaju naišli da je kraj jedne crkve netočno napisan naziv (svakako se radi o lapsusu kartografa, lapsusu calami, eventualno memoriae). Treća crkva u Dabru u 18. stoljeću definitivno je postojala!
Je li to doista glasovita srednjovjekovna crkva sv. Kuzme i Damjana, to ne možemo nikako potvrditi. Bar ne zasada. Tek u slučaju da neka istraživanja toga prostora pronađu pod zemljom ostatke crkve i neki artefakt koji bi potvrdio o kojoj se crkvi radi. Zbog toga smo nazvali mještanina Dabra Pavu Bićanića, dobrog poznavatelja mjesne prošlosti, i upitali ga imali li saznanja o još nekoj crkvi u Dabru osim sadašnje dvije.
Prema našem šturom opisu lokacije (upitno je koliko smo se mogli sporazumjeti), Bićanić je kazao da nam o toj lokaciji ne bi mogao ništa reći. No, ispričao na m je neke druge stvari, podjednako zanimljive. U blizini šumskog puta prema Letincu, nedaleko njihove zemlje koja se davno prije obrađivala, prolazilo se kraj dva neobična kamena, koji su izgledom upućivali da je tu „nešto“ prije bilo.
Govorilo se da su tu bili Grci (ako se u narodu govori da je nešto grčko, to znači da se radi o japodskom ili rimskom lokalitetu, kažu arheolozi). A gdje budu „Grci“, vrlo često su na istom mjestu ili samo malo dalje – srednjovjekovna nalazišta. Bićanić je kasnije tražio tu lokaciju u šumi, ali je nije uspio naći. U vrijeme njegova šukundjeda, pripovijedalo se, u Dabar je došao neki čovjek s kartom (na karti je bilo brdo Pogledalo) i kopao na toj lokaciji, da bi iskopao ćup s blagom (zlatnim novcima) i otišao s njim. Tipična legenda.
Prisjetio se i kako ga je prije nekoliko godina zvao jedan znanstvenik za potrebe pisanja članka i raspitivao se za naselja Tribihovići i Okrugljane u blizini Dabra. Znamo da se ta naselja spominju u glagoljaškim rukopisima koji su nazvani Borgianno Illiryco 5. i 6. iz 14. stoljeća (1364.-1387.), točnije u naknadnom zapisu stoljeće kasnije, iz 1487. godine. Taj naknadni zapis, podsjetimo, opisuje kako su stanovnici naselja Tribihovići i Okrugljane, koji su imali crkvu sv. Ivana, skupljali novac za otkup toga brevijara koji su Turci oteli. Znanstvenici smatraju da su ta naselja bila u blizini Dabra.
- Tada me je taj doktor malo zatekao pa se nisam odmah sjetio, ali sam se naknadno sjetio što bi bilo slično tome. Za dabarski zaselak koji danas zovemo Bobić Brdo, govorilo se da je to Pribinka (ili Pribinga) i Jurinka, točnije Zajurinka. To su stara napuštena sela, rekli bismo pranaselja u odnosu na ova današnja, od kojih su ostali u zemlji neki ukopi, slično podrumima, a tu su se onda kasnije naselili pravoslavci, pa je to danas Bobić Brdo. Pribinka možda imenom malo liči Tribihovićima, ispričao nam je Pave Bićanić.
Također ima priču i o mogućim Okrugljanima.
- Ima tu jedno polje, iza brda Lisac, a prije ulaza u Osmanagino polje, koje zovemo Okrugljak. Stari narod priča da je tamo bilo selo i neka crkva! To je taj dio Dabra prema Kapeli gdje su sve povijesne lokacije, brdo Konjska glava, Osmanagino polje, Veliki i Mali Lisac, Korać brdo… Konjsko brdo je dobilo ime po tome što su na njemu najprije naišli na mrtvog Osmanaginog konja, a onda u šupljem drvetu u polju i mrtvog Osman-agu koji se ranjen tamo sakrio, bježeći nakon bitke u kojoj su Turci poraženi. Zato je to danas Osmanagino polje, rekao nam je Bićanić.
Nakon svega, jasno je samo da je Dabar neistraženi rudnik 'zlata' za arheologe i povjesničare. Možda nam razdoblje koje dolazi donese i neke nove spoznaje i razrješenja sadašnjih enigmi. Možda nam se jave i čitatelji iz Dabra koji imaju nekih saznanja ili pamte stare obiteljske priče i legende.
U galeriji fotografija donosimo detalje austrijske karte, pogled iz centra Dabra prema mjestu ucrtane crkve, sadašnju crkvu sv. Mihovila, pogled prema brdu Lisac, prvu mlinicu na ulazu u selo (iza nje je lokacija treće crkve s karte), našeg sugovornika Pavu Bićanića.
M.K.G.