KRASNO – Jučer je bio Svjetski Dan vlažnih staništa. Taj dan obilježava se od 1997. g. kao podsjetnik na godišnjicu potpisivanja Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, u iranskom gradu Ramsaru 2. veljače 1971. g. Cilj potpisivanja Ramsarske konvencije, kao međudržavnog dokumenta i jedine globalne konvencije usmjerene prema ekosustavima, bio je pružanje okvira za nacionalne akcije i međunarodne suradnje za očuvanje i racionalno korištenje vlažnih staništa i njihovih resursa.
Obilježavanju toga dana priključio se i Nacionalni park Sjeverni Velebit. Sada bi se čovjek mogao zapitati, a što tu ima Velebit, gdje su njemu vlažna staništa na onomu pustom kršu i kamenu? Ima, jer spomenuta konvencija spominje i krš i podzemlje kao važna vlažna staništa. A kako Park obiluje jamama (njih više od 400), kako su one bogate neobičnim živim svijetom, eto ti razloga zbog čega je ova ustanova u tome sudjelovala. S pravom.
Kad se tome doda da je zbog izoliranosti i specifičnosti staništa više od polovice poznatih podzemnih vrsta kukaca, puževa, rakova, pijavica, stonoga, čega li sve ne endemično, to je još jedan razlog više.
Ali nije samo vlažno podzemlje u priči, u Parku se nalaze i rijetka vodena staništa, poput izvora na Štirovači te nekoliko lokvi, koje su izgradili i uredili ljudi. A svaka lokva ima svoje 'stanovnike'.
M. Kranjčević
PRINT
