O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Ove arhitekture u Otočcu odavna više nema

1/1
Ove arhitekture u Otočcu odavna više nema
Ove arhitekture u Otočcu odavna više nema
Objavljeno: 30-01-2016

OTOČAC – Ovaj motiv iz središta grada Otočca pamte oni koji već izlaze iz srednjih godina i zakoračuju u 'zlatne godine' (čitaj: stare godine). Gdje se ova sada nepostojeća i trošna kućica nalazila? Nalazila se odmah do kuće Častek, do nje je bila trgovina zanimljiva pročelja (zabat na škaline), koju su svi zvali „kod Marićke“.

U toj trgovini „kod Marićke“, a dobila je naziv po poznatoj otočkoj trgovkinji Marić(ki), koja je tamo provela vjerojatno cijeli svoj radni vijek. Jer ako nešto nije bilo za kupiti „kod Marićke“, teško da bi se drugdje u gradu moglo naći. „Kod Marićke“ se prodavao tekstil, u balama, i tamo bi svatko nabavljao ono što bi mu trebalo. Bilo je tu štofova za „kabanice“ (zimske kapute) muške i ženske, za kostime, za odijela, ali i jeftina platna za ljude sa sela, osobito „klota“. Naravno da je bili i „cicana platna“. No, pored tkanina prodavali su se „pučaci“, „drukeli“, „parići“, dakle sve za zakapčanje odjeće. Marićka je u toj trgovini prodavala i (plastične) vijence u slučajevima žalosti, kod nje su se mogla kupiti „zlatna“ (kartonska) slova za ime pokojnika i godine života, zatim „zlatni“ ukrasi za na „škrinju“, prodavao se „flor“ koji su muškarcima prišivali na „livi bezec“, a ženama na lijevi rukav (kao znak žalosti). Tamo se mogao kupiti i „zrak“ za mrtvaca, da ne nabrajamo dalje.

A što je bilo u ovoj susjednoj skromnoj kućici? Autor ovih redaka pamti da je u polupodrumskomu prostoru bila voćara. Već otvaranjem vrata obuzeo bi vas miris voća, ponajprije naranči. Silazilo se dolje s nekoliko stepenica i onda bi se ukazalo sve bogatstvo voća, a da dojam bude veći, iznad najviše police su bila postavljanja nakošena zrcala koja su dojam da voća i povrća ima cijelo čudo povećavala. Bio je to prostor kao iz bajke, toliko toga, pravo obilje, a kupila bi se možda pokoja naranča ili limun i odnijelo bolesniku u bolnicu.

Obje kuće su kasnih 80-ih godina srušene i na njihovomu mjestu je podignuta (sadašnja) zgrada nekadašnje Riječke banke. Nestalo je Marićke, nestalo je voćare, ostala je samo ova fotografija za (ugodno) sjećanje.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom