Ovaj Gačanski park hrvatske memorije kao da izlazi iz dubine Matičinih programa, ugodno sam iznenađen!
Bila je to prva reakcija prof.dr.sc. Stjepana Damjanovića, uglednog akademika, jezikoslovca, redovnog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo (Odsjek za kroatistiku) te predsjednika Matice hrvatske, nakon što je na prvi put vidio Gačanski park za vrijeme održavanja istoimenog Kolokvija u dvorani pastoralnog centra Župe Otočac.
Zbog toga je naglasio kako izuzetno važnim smatra da se informacija koju sadrži Gačanski park proširi u što širem krugu ljudi.
- Kad se govori o cjelini hrvatskoga bića kao u ovom Parku, onda je važno da postoje i oni koji šire spoznaje u širi krug ljudi, kao što, dakako, može potaknuti i nečiji znanstveni rad. Zato je potrebno da se ovdje svi potrudimo kako bi ovamo došlo što više ljudi. Osobno ću se potruditi da informacija o Gačanskomu parku dođe do svakog od 120 ogranaka Matice hrvatske kako bi vidjeli da takvo nešto postoji, rekao je akademik Damjanović.
- Tu su sadržaji koji nadilaze lokalno i ulaze u nacionalne okvire. To su stvari koje naše škole ne uče djecu, a morale bi! Zbog toga su izvrnute ljestvice vrijednosti što plaćamo na svim razinama života!, podsjetio je dr. Damjanović na bolnu istinu o današnjemu hrvatskom društvu.
Govoreći o Kolunićevu zborniku, zbirci korizmenih propovijedi koje je zapisao godine 1486. Broz Kolunić u Knežoj Vasi kod Otočca po narudžbi 'gatanskoga vikara Leonarda, a kojemu je posvećen jedan kubus u Gačanskome parku, akademik Damjanović je kazao kako je glagoljica, kojom je pisan i ovaj zbornik, kamen-temeljac procesa koje zovemo hrvatskom poviješću. Posebno važne knjige na glagoljici dolaze upravo iz Gacke, Like i Krbave: 7 misala, 6 brevijara, 6 zbornika.
Prepisivač korizmenih propovijedi žakan Broz zapravo je držao pisarsku školu i poučavao ljude pisati sva tri pisma, glagoljicu, ćirilicu i latinicu. U zbornik od dva dijela, u prvom je 37 korizmenih propovijedi, a u drugom traktat o sedam smrtnih grijeha, ubacio je i ovaj zapis: „I pisah v istine te knige počtovanomu mužu Levnardu, vikaru gatanskomu, v njega hiže side (sjedeći), a za moju plaću“.
Na kamenu u Gačankom parku uz inicijal iz Kolunićeva zbornika uklesan je i znameniti natpis iz toga zbornika: „…gdo knjige počtuje da je knjigami počtovan“. U usputnom zapisu na kraju Broz piše kako je te godine rodila ljetina: „tada biše pšenica v Otočci po 5 i proso po 5 beči, zač biše dobra ljetina“.
Također je akademik Damjanović naglasio kako je potrebno glagoljaško blago Gacke, Like i Krbave dalje znanstveno proučavati, no jednako je važno i širenje spoznaja, promidžba, popularna predavanja i svi drugi oblici koji mogu široj javnosti približiti glagoljašku baštinu koja je temelj hrvatske povijesti.
M.K.G.
PRINT
