OTOČAC – Jučer je u Župnoj dvorani u Otočcu održan Kolokvij pod nazivom 'Gačanski park hrvatske memorije – kolonada zavičajne i nacionalne povijesti od 9. do 21. st.'. Kako su organizatori i planirali, Kolokvij je bio znanstveno-stručnoga karaktera, okupivši lijepi broj najuglednijih hrvatskih znanstvenika. U uvodnom dijelu o Gačanskom parku hrvatske memorije, kojega je vodio mr. Tomislav Šporčić, govorili su dr. sc. Joso Brajković – potpredsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Milan Kranjčević – predsjednik spomenute Katedre, Šime Vidulin – umjetnički voditelj kiparskih kolonija Gačanskog parka hrvatske memorije i prof. dr. Željko Holjevac – slobodno se može kazati konzultant u pripremi realizacije ovoga Parka.
Uvodničari su na samom početku prilično detaljno upoznali sve sudionike Kolokvija o tome kako je došlo do same zamisli ostvarenja Gačanskog parka hrvatske memorije, njegove umjetničke realizacije i samog dovršenja, odnosno zamisli što se ovakvom umjetničkom interpretacijom željelo postići, ne samo u gradu Otočcu i Gackoj, već i mnogo šire od toga.
Na Okruglom stolu, u nastavku Kolokvija, kojega je moderirao Milan Kranjčević, sudjelovao je respektirajući broj znanstvenika i drugih stručnjaka. Svakako vrijedi spomenuti njihova imena: akademik Josip Bratulić, akademik Stjepan Damjanović (predsjednik Matice hrvatske), prof. dr. Tihomil Maštrović (HAZU), dr. sc. Ivan Botica (Staroslavenski institut Zagreb), prof. dr. Milan Mihaljević (Staroslavenski institut Zagreb), dr. sc. Jasminka Brala Mudrovčić (Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavničke studije u Gospiću), Enver Ljubović, prof., prof. dr. Željko Holjevac (Filozofski fakultet Zagreb), dr. sc. Mile Bogović i Ivan Golac, slikar iz Gospića.
Svatko od spomenutih uzeo je udjela u raspravi na Okruglom stolu. Općenito je izneseno mišljenje da je Gačanski park hrvatske memorije nešto što u Hrvatskoj nije nigdje realizirano na ovakav način. Bilo je i onih sudionika koji su istakli, da koliko je to njima poznato, da takvoga nečega nema ni u mnogima drugim zemljama. Ono što je moglo goditi i Katedri Čakavskog sabora pokrajine Gacke, i Župi Otočac, i Gospićko-senjskoj biskupiji, i Gradu Otočcu, je iskreno oduševljenje znanstvenika ovakvom jednom umjetničkom intervencijom u prostoru, ali još više tvrdnje da je to što se u Otočcu dogodilo prvorazredna kulturološka senzacija o kojoj treba znati cijela Hrvatska. Naravno da su dani i dobronamjerni savjeti što u tom pogledu učiniti, kako to promovirati, kako ovoliki sadržaj parka učiniti pristupačnim i sadržajno dostupnim svima posjetiteljima, pa do obećanja da će određene tiskovine koje se (još uvijek) bave hrvatskom kulturom svakako popratiti ovaj, za Otočac i šire okruženje, neizostavni kulturni događaj.
Vrijedilo bi u nekomu drugom tekstu iznijeti ključne stavove sudionika Kolokvija i Okruglog stola i upoznati javnost s mislima meritornih hrvatskih intelektualaca o Gačanskom parku hrvatske memorije, za kojega je dana ocjena da po svom sadržaju nadmašuje hrvatske nacionalne okvire.
Nisu to bile riječi puke kurtoazije već iskrene i argumentirane ocjene onoga čime je samo središte Otočca obogaćeno.
Eto, poznata je ona novozavjetna sintagma, koju je Isus izrekao svojim Nazarećanima, da nitko prorok u svom selu, očito se trebalo dogoditi da dođu 'proroci' sa strane i da kažu objektivno po svom znanju i po svom srcu što se to u Otočcu dogodilo.
I. B.
PRINT
