Tko nije čuo za Baranjske leptiriće?
Jedna je to od udruga roditelja za djecu s posebnim potrebama (osnovana prije nekoliko godina u Belom Manastiru) koja se svojim aktivnostima uspjela malo šire probiti u javnost. Danas su Baranjski leptirići pak bili u našem gradu. Kako?
To je obilježje maloga grada, ujedno i prednost i nedostatak, da ništa ne može proći neopaženo, pa tako ni mlada aktivistica koja s 'nekim prospektima' šećka cijeli dan glavnim trgom. U nekoj većoj sredini sasvim sigurno ne bi završila „u oku kamere“.
Prišla je tako i nama i zamolila donaciju za Baranjske leptiriće, a zauzvrat se kao potvrda dobiju kuponi u doniranoj vrijednosti. Lijepa akcija. I lijepo da netko za tako nešto ima vremena.
Djevojka nam objašnjava da je zapravo zaposlenica jedne firme koja je s udrugom sklopila ugovor i sada odrađuje ovu 'donatorsku kampanju' kojoj se pribjeglo kad su se sasvim prorijedile uplate na žiro-račun udruge. Jučer je bila u Rijeci, prekjučer u Varaždinu, danas u Otočcu…
Znatiželjni smo pa preskačemo obzir i pitamo je li u Otočcu, po broju stanovnika malom gradu, uspjela što skupiti.
- O, da, vrlo sam zadovoljna, nisam ni očekivala toliko. Više su ovdje ljudi dali do 13 sati, nego jučer cijeli dan u Rijeci, otkrila nam je ova simpatična djevojka koja danas u svome poslu orijentiranom na eksterijer nije, srećom, morala doznati što znači 'gacka čvika' (s obzirom da je sunce grijalo na ugodnih zimskih 11 stupnjeva).
M.K.G.
PRINT
