O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Božićni sajmovi i bele kobasice babe France

1/4
Božićni sajmovi i bele kobasice babe France
Božićni sajmovi i bele kobasice babe FranceBožićni sajmovi i bele kobasice babe FranceBožićni sajmovi i bele kobasice babe FranceBožićni sajmovi i bele kobasice babe France
Objavljeno: 29-11-2015

OTOČAC – Počinje Advent, našoj babi Franci taj je pojam posve nepoznat, ona govori o Došašću 'jerbo tako je divanila moja baba Nane, mrak joj na putu'. Sva uvjeravanja da je to jedno te isto, da je Advent samo nešto 'gospodskije', nešto internacionalno, nju, naravno, nije zadovoljilo.

A vrijeme Adventa je vrijeme priprave za Božić i Božićne blagdane (suvremeni i 'osviješteni' govore samo: blagdani, navodno da ne bi nekoga uvrijedili time što se spominje Božić, zanimljivo), to vrijeme je u zadnje vrijeme poprimilo neka druga obilježja koja nije imalo ni u bližoj ni u daljnjoj prošlosti, sve je puno blještavila, svjetlosti, šarenila, svakakvih drangulija. Priređuju se božićni sajmovi, Hrvati odlaze u Austriju ili Njemačku na Weihnachtsmesse, treba to doživjeti, vidjeti, doći kući i pohvaliti se. I tamo na tima germanskim božićnim sajmovima nešto kupiti (a skupo, da Bog oslobodi), pa i nešto prigristi. Mnogi Hrvatići se vraćaju s tih blještavih sajmova puni ushićenja kako su tamo za toliko i toliko eura jeli kruh namazan svinjskom masti i posipan crvenom paprikom, kako su mogli pojesti kruha i čvaraka (kao da kod kuće to nisu mogli), a oni finija nosa kako su pojeli (pače i uživali) u Weisswurstu, iliti bijelim kobasicama.

Znali smo otprilike reakciju naše babe France na taj bjelosvjetski hohštapleraj, ponudili smo joj put u Graz (ta nije to daleko, i nije skupo, voze agencije organizirano) na njegov božićni sajam, ona nas je preko 'ćali' samo promatrala iskolačenih staračkih očiju, a kad smo je mamili Weisswurstom iliti bijelom kobasicom, onda je naprosto pukla.

-Ma ča ti, balonja, meni spominješ bele kobasice? Kadi si ti bil dok je baba Franca te kobasice nadivala i kuvala, a?

Ostali smo posve zatečeni njenom reakcijom, više tvrdnjom o bijelim kobasicama koje je navodno spremala.

-E, ča me tako gljedaš? Da ja tebi kažen, ja san delala bele kobasice, iiiiiiiiii, i ne znan otkad ne. Ma pok znan za se. Naučila me moja baba Nane, fala njoj.

Sada smo bili posve zagolicani tom novom spoznajom, bijele kobasice u Gackoj, hej?

-E, e, esan, esan, delala san i. Sadaj više ne, ima se,more se, fala Bogu. … Vako, kad bi se prase zaklalo i raspravilo, el u trbuvu ima svačesa, od bubrigov, slezene, prknjavca, crne žigerice i bele žigerice. Toj beloj žigerici ti veliš pluća, mi nismo tako nigda vikali. I sve se od praseta znalo iskoristit, osin kotilnice i vitlice …

Bili smo zbunjeni što je to 'kotilnica', a pogotovo što je to 'vitlica'.

-Nu, nu, rastumačiće tebi tvoja baba sve, vidin ja da te tvoje škole niš koristi. Ma ča ste u njimi učili kad ne znate ča je kotilnica, a ča vitlica, da mi je znat? … Kotilnica ti je kod prasic, samo kod nji, to ti je … to ti je … pa valjda sadaj znaš ča je to, ime ti samo divani, nu. A vitlica, to ti je, da prostiš, sram od prasice. Eto ti.

Prvi pojam smo shvatili, to su svinjski ženski reproduktivni organi, a za ovaj drugi baš i nismo. Tko se koga srami, zašto bi se svinja čega sramila? Neka joj bude.

-E sadaj vidi vako, s crnon žigericon smo znali ča ćemo i kako ćemo. Speci je najviš na žaru i podri. I gotovo, ni šla po šteti. Al čaš z belon žigericon, a? Šteta bacit. … Nju moja baba Nane na sitno bradvon isici, ča sitnije to bolje jerbo ti je bela žigerica kaj šufor, meka i drmlje se. Unda je posoli, zericu beloga luka baci i nadeni u drobić. Kuvaj je taj dan, drugi dan, treći dan, dokle bi doteklo i njezina karijera bi se smirila brzo. I to ti je bila naša bela kobasica, a ti bi mene po svitu vucaral na belu kobasicu. Nisan je volila ist zaniš, skuvaj to, al se mi svi belji i na nju otresaj, bilo puno naroda, bilo gladi pa se ilo. Ki te pital. … Ma kakova Austrija, kakova Švabija, ma kakova bela kobasica, Bog ti pamet rasvitlil? Za nju ne bi izašla pred vrata, a ne putovala po belomu svitu. Jok!

Eto, tako smo, posve nenadano saznali za još jedan običaj kod klanja svinja, a to je nadijevanje bijele kobasice. Neka se zna, neka ostane zapisano. A tko zna, možda će to jednoga dana postati domaći autohtoni gačanski specijalitet zbog kojega će ljudi sa strane dolaziti da ga užiju? Eto, Germani su od toga napravili pravu priču, specijalitet. Svašta može biti, nikada se ne zna. Bome ne zna.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom