LEŠĆE/SINAC – Gacko polje lijepo li si, kad u tebi jada nema, ljuta jada i nevolje ljute … eto, tako počinje svoje pjevanje Ivan Mažuranić, doduše ne o ovomu Gackomu polju, već onome hercegovačkome. Došla jesen, pritisle „kiše jesenske“, napila se zemlja vode, guši se u njoj, vrila bogatija vodom nego ikada, pa kuda će voda nego se razliti. Eto ti jada i nevolje ljute ...
Ovih nekoliko fotografija prikazuje sam jugoistočni dio Gackoga polja, dijelom u Lešću, dijelom u Sincu, pa se dobro razaznaje kako se razlila sama rijeka Gacka, kako i njeni brojni pritoci poput Sinačke pučine, Knjapovca, Begovca, Pucirepa i drugih brojnih sitnih vrila i potočića, koji često nemaju ni svoga imena jer su povremeni i maleni. Ali „kada polude“ i te kako znaju napakostiti mještanima, prijeteći da im voda prodre u kuće i gospodarske objekte.
Ljudi često reagiraju na svako razlijevanje vode, čak i ono koje ne ugrožava ljude i imovinu im. Istine radi valja kazati da je većina krških polja u periodu jesen – proljeće vodoplavna. Nekako su već zaboravljene one poplave otkako se čovjek „popačal u vodu“, otkako su izgrađeni sustavi kanala i tunela za hidroelektrane, a valja se prisjetiti da je to nekada bila uobičajena pojava. Evo, stariji Lešćerani i Sinčerani će se prisjetiti da su bare bile pod vodom svake godine, Prozorani se mogu prisjetiti da je na primjer Brajkovićeva jama u Obilju uvijek plavila, Kompoljčanima je bilo normalno da im veći dio polja bude pod vodom sve tamo do kasna proljeća, vodom se punilo Kosmačje jezero, Konjsko jezero u Kompolju, Crno jezero ispod obronaka Velebita, plavilo je i Dabarsko polje, da ne nabrajamo dalje. Sve je to bio dio prirodna ciklusa, ljudi su se znali sukladno tome odnositi i poštivati prirodu. U onom trenutku kad se pomislilo da poplava i visokih voda više biti ne će, kada su neke kuće možda previše primaknute vodotokovima, ili sagrađene na nižim terenima, eto ti nevolje.
I u ovoj sadašnjoj poplavi traži se krivac, kako to inače biva. Vidljivo je da veliki hidroenergetski sustavi mogu zakazati (naša baba Franca bi to ovako kazala „a ča ako pukne brana, a?“), a što nas onda tek može snaći? Brojni ponori su zatrpani, suha korita zarasla u šipražje, propusna moć nekih mostova i mostića je krajnje upitna, kapaciteti kanala i tunela pri visokim vodama upitni, sve to otežava situaciju, nimalo ne pomaže. Ali, to je čovječje djelo, priroda je to sama mnogo bolje rješavala, zar ne?
M. Kranjčević
Foto: M. Bobinac
PRINT
