O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Podrška Branislavu Čolakoviću od KUU Gacka iz Lešća

1/2
Podrška Branislavu Čolakoviću od KUU Gacka iz Lešća
Podrška Branislavu Čolakoviću od KUU Gacka iz LešćaPodrška Branislavu Čolakoviću od KUU Gacka iz Lešća
Objavljeno: 03-10-2015

LEŠĆE – Kulturno-umjetnička udruga Gakca iz Lešća se na svoj Facebook stranici pridružila se i iskazala podršku Branimiru Čolakoviću, članu HKUD-a iz Valpova koji je prijavljen prekršajnom sudu zbog otpjevana bećarca, sada valja planetarno poznatoga, naravno u relacijama hrvatskoga jezika i onih drugih jezika koji se mogu razumjeti.

Zanimljivi su u komentarima neki novi ispjevani bećarci, poput onih, rekli bismo, koji u sebi imaju neku crtu usuda (sudbine): Bećar jesam,bećarski se vladam, pa zbog toga ponekad nastradam. Ali odmah je do njega i drugi, potpuno različit od prvoga, koji se nimalo ne slaže s tim represalijama s kojima se napada narodna kulturna baština (ona je takva pa makar bila najvulgarnija i najprostija, sviđalo se tomu ili ne), a koji kaže: Mili bože kakvi su to ljudi, zbog bećarca dečku da se sudi?

Bećarac ne bi bio bećarac kada ne bi reagirao na trenutnu stvarnost. Upravo u tome i jest snaga bećarca, njega se ne može kontrolirati, on je spontan, direktan, nastaje u trenutku. Bećarac je poput karikature u novinama koja pogađa bit neke pojave ili problema i više kaže nego sva sila novinskih članaka. U tom duhu je već spjevan novi: Branimire, zar si zbilja mor'o zbog tog jada dati pet 'iljada?

A da je narodni duh nesalomiv, govori i ovaj bećarac: Pjevaj bajo nek' svud širom znaju, bećarac se pjeva i u raju!

Već smo komentirali ovaj slučaj pokretanja represivan postupka protiv „pijevca“ bećarca, pokušavajući pojasniti koliko je to opasno, koliko je takav slučaj suđenja omča oko slobode narodna stvaralaštva, usmene književnosti. Naime, u neka prošla „olovna vremena“ bilo je slučajeva kada je kulturno-umjetničkim društvima iz Slavonije (za)branjeno nošenje hrvatske trobojnice oko pojasa, kao dijela narodne (tradicijske) nošnje. Bilo je zbog toga nemilih scena, od pritvaranja folkloraša pa do zabrane nastupanja. Bilo je i slučajeva da su kudovi odbili skinuti trobojnicu sa sebe i napustili nastup, radije i to, nego da se odreknu svoje pripadnosti hrvatskomu kulturnomu krugu. Eto, zato su opasna „tužakanja“ i suđenja, ma koliko god se netko ne slagao u bećarcima s nekim vulgarnostima, prostotama, čim li već. Moderna, demokratična društva o tome raspravljaju, ukazuju na eventualni problem, savjetuju, pokušavaju u rasprava promijeniti određene navike i ponašanja na bolje, ne prijete se kaznama i zatvorom. Tu je temeljni problem i zato „pijevca“ valja braniti od prijetećih mu represalija. Hoće li nam policija i sudovi određivati što nam je (zaštićena) kulturna baština? Jer ako to jednom krene, gdje je tomu kraj?

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom