O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Hercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vina

1/19
Hercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vina
Hercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vinaHercegovinom, zemljom velikih ljudi i dobra vina
Objavljeno: 23-09-2015

SINAC - Putovanja izrode ovakve priče. Maglovito jutro u dolini Gacke prikrivalo je našu pospanost i odzvanjalo smijehom okupljenih na Trgu Prijateljstva. Kovčezi sa ispeglanim nošnjama poredani jedan kraj drugog. Umorna gostionočarka pripremala je terasu za prve kave. Prispjećem našeg prijevoznika ušli smo u tu košnicu, dnevnu sobu prepunu sjedala. Osvajanje terena. Prolazeći kraj župne crkve preporučišmo u molitvi sv. Iliji sebe, ovo putovanje, one koji ostaju i one kojima dolazimo.

Cesta pa odmorište. Prva kavica. Nastavljamo „jahanje“ put Hercegovine. Kako među nama putuju i dva Hercegovca, dvije Hercegovke i jedna hercegovačka snaha imamo izvrsne vodiče koji nas i prije dolaska pripremaju na sve što imamo vidjeti, čuti i okusiti. Stajemo kod Šibenika tu preuzimamo sliku umjetnika Ercega, sinčeranskog zeta. Njegove mlinice krasit će zid općine vinarskog gorja Čitluka.

Kod Imotskog obilazimo Modro jezero. Izuzetno strme stijene ga okružuju. Galičaste su boje. Žega je skupila vodu na samo dno. Pogled se muti. Vrtoglava dubina pomalo i straši. Krećemo dalje popločenim ulicama između visokih kamenih zdanja kuća sa drvenim zelenim laštrama i vratima. Vinogradi na sve strane. Malu, svoju vinariju ima gotovo svaka kuća.

Očekuju nas u Drinovcima. Posjet kući braće Šimića u župi sv. Mihovila. Ispred župe u spomen na tisuću godina krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava stoji spomenik sa hrvatskim grbom iz 1925., isto kad i Sinac na isti spomen podignu zdenac istom kralju.

Pjevana molitva pred oltarom. S nama putuju i sestre Šimić. Po očevom ocu vuku korijenje iz ovih krajeva. Koračamo prema kući poznatog pjenika A. B. Šimića. Okupljena starina i njegovi rukopisi zaustavljaju vrijeme. Upijamo, pjesnika pozdravljamo pjesmom „… svake noći za te Boga molim, pivajući kamenu i drači… svaku stopu ove zemlje ljubi kad odrsteš voljeni moj sine… „Kako to s pjesnicima biva uvijek im je posvećena bar jedna škola i kavana u rodnom mjestu. Tako je i ovdje. Slikanje pred školom i gutljaji vina u Šimićevoj kavani.S nama je i strastveni fotograf koji bilježi slikom rečene trenutke.

Zanoćava. Ne odustajemo. Brdo Gospina ukazanja iduća je postaja. Bosonogi, nekoliko nas je krenulo sa željom u srcu i obućom u rukama. Glasovi su umuknuli. Molitva. Krunice u rukama. Oštro kamenje i poneka uglađena stopa do Gospine bijele statue. Noć je potpuno obavila vrh planine. Svijetle tek postaje križnog puta. Uzdasi i suze. Povratak. Plavi križ i kamena klupa. „Marijo, ja u tebi gledam svoju majku/ i svaku majku/ I ja mislim često/ na onaj bol u tvom licu kada spazi/ da tvoj se porod poče odvraćat od tebe/(i samo blag mu posmijeh za te osta)/ Ja znadem da si gledajući gdje ga gubiš/ poželjela da nikada ga ni rodila nisi/ i da je vječno pod srcem ti osto/I znadem i to da si u čas raspinjanja/ više htjela živog sina pokraj sebe/ no mrtvog boga/ I da si na koncu/ svih muka i svih boli vidjela svoj poziv službenice/ i smjerno prignula se pred zakonom koji tako hoće…“ sada razumijem stihove Antuna Branka.

Obuća ponovno na nogama.Krećemo se prema Čitluku. Domaćini, klapa Brotnjanski bećari očekuju nas s pjesmom na večeri. Nismo gladni. Cijelim putem nas časte pršutom, sirom iz mišine i domaćim vinom. Zovu u kuće i na terase. Župni dvor u Drinovcima u kojem smo stajali priredio je obilan stol. Prihvaćamo ovo novo gostoprimstvo. Stolovi su prekriveni bijelim stolnjacima i aranžmanima jestivog voća i buteljiranih vina. Domaćin pozdravlja dobrodošlicom završavajući riječima: „Ako što ne bude dobro kažite nama, a o dobrom pričajte svima.“ Blagoslov, večera i započinje pripetavanje u pjevanju. Započinju domaćini mi osluškujemo. Dobro je, jaki su. Ljube dalmatinsku pjesmu. Čujemo i note njihovog kamena i vina.

Nakon polusatnog zajednovanja pjesme, vina i zalogaja ustaju i Ličani od stola i pozdravljaju pjesmama iz Hrvatske: „Dobar večer ti gospodar…da bi vam polje rodilo, pšeničku zlatnu davalo… da bi nam svi zdravi bili.“ Nastavljamo s tamburom i Slavonijom, šetamo Zagorjem i stižemo u Liku preko Kapele i Velebita i onda pod Godaču u najdražu Gacku i Sinac: „Sanjam često malo mjesto/ gdje se Gacka rađa/ teče šumi sve to ljepša/ žubori još slađa./ Još šapću slapovi,/ gdje mlinice stoje/ priče iz djetinjstava i mladosti moje./ I za taj prvi pjevački okršaj poklanjamo domaćinima njima u čast skladanu pjesmu o njihovom kraju na naše note pjesme Kad zapiva… Melodija je jednostavna, pridružuju nam se, pripremili smo im tekstove na bijelim artama… Dižu se od stolova… Opće oduševljenje… Stižu i svirači njihovog kraja… mandolina… Nastavljamo tako do kasno u noć… Noćas se moje čelo žari,/ noćas se moje vjeđe pote:/ i moje misli san ozari,/ umrijet ću noćas od ljepote./ Duša je strasna u dubini…“ rekao bi prijatelj Ujević, naš Tin da je te noći bio sa nama.

Tijelo je ipak potrebno odmora. Čitluk je pripremio postelje u ugostiteljskkim dvorima. Dočekuje nas vlasnica osmijehom, voćem i blagom riječi dobrodošlice. Prostor odiše mirom, mirom Međugorja. Voda uklanja hercegovačku prašinu sa nogu putnika sanjara. I opt mi dođu stihovi A.B.Š. iz Utjehe očiju „Draga, ovdje mene često žudnja svlada/ Za veselim mirom livada i voda,/ Za šumama punim sjenaka i hlada/ I za tromim letom oblaka i roda./ Onda tražim tvojih očiju dubljine/ što ko plav i zelen bezdan mirno sjaju:/ U njima su nebo, rijeke i nizine,/ Vrtovi i kuće, ko u junskom kraju./ U njima je hlad i svježina vrbika;/ Pod granama sjenke počivaju, duge;/ Kroz granje se vere satir, moga lika,/ Malko sulud i pun zagonetne tuge./ Povrh žita što se suncem zapaljena/ žute i crljene, lete ptice neke;/ Lete, ko odrazi drugog svijeta snena,/ Na obale neke svijetle i daleke./ Draga, sve to jedna vizija mi biva,/ Iz očiju svet i čudan predjel sijeva./ Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva./ Mirno u dnu junsko veče dogorijeva.“

Kišno jutro u Međugorju. Odjevanje u nošnju. Mala svečanost za sebe. Nedjelja je. Primanje kod svjetovnih vlasti. Uljudno izdvojeno vrijeme. Razgovor. Upoznavanje. Razmjena darova. Fotografije za uspomenu. Hodimo na Svetu misu. Stranci nas zaustavljaju za naslikavanje. Crkva je prepuna. Moli se pobožno i sabrano. Propovijed. Sveta Pričest. Pjesma i blagoslov. Susrećemo prijatelje iz Čepina. Ovaj grad je blag poput žene, najblaže žene koju možete zamisliti. On je miran i svjetlucav. Ovaj grad je skroman i gostoljubiv. Ovaj grad hrani putnika, odijeva ga i daje mu postelju. Ovaj grad odiše Marijom. Ovaj grad osjećam svojim.

Ići nam je u Herceg selo. Kameno selo. Sve je ovdje naslonjeno na kamen. Prekrasna unikatna zdanja. Skriveni kutevi i klupe, putići i vrata, grane i teatar na otvorenom. Kućice za odmor su osobito lijepe. Snaga kamena zagrljena blagim zelenilom prirode. Pitki potočić iz kojeg čašom grabimo i pijemo. Razdvojeni smo po dvoje i troje. Zaljubljeni su nestali. Ne susrećemo ih. Odmaramo, pjevušimo krijepimo se. Objed u konaku za ručak je bio ukusan i obilan. Vraćamo se po osobne stvari, vraćamo i ključeve, prepuštamo postelje putniku namjerniku koji će tek doći. Do ponovnog susreta.

Brotnjo nas očekuje. Grad je pun ljudi. Obitelji s djecom. svaka broji barem petero djece. Živi se dobro. Iz svakog kutka čujete hrvatsku glazbu. Trguje se. Prosvjeta je otvorila vrata svojih škola za pripreme kulturno umjetničkih društava. Šarenilo boja i bogatstvo tkanja, upletene kose i naštimane žice, zastave na čelu kolone mimohoda. Prilaze nam sinoćnji domaćini. Primjećujemo i jedan zaljubljeni pogled Broćanskog bećara i osobitu pažnju i draž prema djevojci iz naše skupine. Ljubavi su najljepše kad su tajne pa ćemo i ovu pokriti tim velom. Zasigurno se rodila još prethodne noći jer pjesma i vino oslobode strast i želje i Gorenje kako reče pjesnik „Ti bježiš k meni/ preplašena od grana u mraku/ i ćutiš/ Zašto ti je tijelo odjedanput plamen? / O kako šipci prskaju/ i s nama gore!/ Ni zvijezde neće da se jave/ da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu.“

Raspjevana kolona uz tambure i limena glazbala, bubnjeve kreće se do glavnog trga. Dani berbe grožđa traju od vajkada u ovom kraju. Svečanost. Zahvalnost. Pjesma ispunja dušu i vrijeme. Stajemo na pozornicu nosimo pozdrave iz svog kraja himnom Vile Velebita, ojkamo, plešemo težački korak kola, prosipamo čakavski govor Gacke i vesela žica tambure ozari lica gledatelja. Naklonišmo se jedni drugima izvedbom i pljeskom.

Sjeta ušla tamburi u žicu i koda su pjesme malo tiše. Vrijeme je za krenuti kući. Na rastanku darovaše nas plodovima zemlje: grožđem, jabukama, voćnim rakijama i vinom. Zagrljaji, pokoja suza i obećanje za ponovni susret u Sincu na ljeto iduće godine. Odlazimo cestom što krivuda prema Domaji. Ovako naš Šimić opisaše svoju i našu Hercegovinu i tek sada razumijem što je pjesnik time htio reći: „Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuće/ Iz plave tame stabla strše/ Na cesti više nikog nema/ Cesta stala/ sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline/ U noći stabla maknuti se neće/ Tek nebom sporo i bez šuma koračanje zvijezda“

 

Tekst: Jasna Ilić

Fotografije: Zoran Jelinić, Milan Nikšić, Marijeta i Katarina Šimić, KUD Lipa Sinac, ZD Sinac Zagreb

 

 

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom