Naočigled čitatelja, na facebook stranici Otočki dekameron, tijekom ljeta 2015., nastaje zbirka novela koju piše 10 otočkih autora. Svatko će napisati 10 priča i bit će ih ukupno 100.
Trećina posla je već obavljena. Čitatelji mogu svakodnevno provjeriti na „fejsu“ kako zbirka raste, kako se formira, i pročitati po jednu novonapisanu priču. Sasvim je to u duhu trenutka u kojem živimo, ranije bi čitatelj dobio u ruke gotovu knjigu nakon što je već izbrušena, ispeglana, sasvim zgotovljena. Ovdje je pak na samom izvoru stvaranja, ima prilike pročitati priču izravno „ispod čekića“. Svaka priča odmah zauzima svoje mjesto u nekoj od 10 tematskih mapa. Čitatelj ih može uspoređivati, uočiti koliko su različiti načini na koje autori pristupaju istoj tematici.
Vrlo je to zanimljiv raspon stilova, od pripovjednih „biserića“ u duhu narodne priče (Žetva na mjesečini, Muški divani, Ajmo prelit…) preko maštovitih obrada gotovo oksimoronske strukture (Nesuđena ljubavi) ili prave dekameronske dvostruke poante pri čemu druga pobija prvu (Od ženskoga ni neg' žensko) do pitkih priča jednostavne strukture (Paulin crveni san, Stara cura…), tradicionalne novelističke forme koje prikazuju svećenički život „iznutra“ (Na rubu ponora, Ček svetog Jakova) ili cijelih sažetih studija društvenih kretanja, obiteljskog života i gačanskoga mentaliteta uopće (To je moj doktur, najmilije moje, Ki privire, a ki četverika…).
Čak je troje autora iz Kompolja, jedna autorica je iz Prozora, druga iz Čovića, a treća iz Sinca. Preostalih četvero su iz Otočca. U njihovim pričama i novelama stoga su, osim standardnoga hrvatskog jezika, zastupljeni, naročito u dijalozima, idiolekti kompoljske, prozorske i čovićke čakavštine. Generacijski gledano, petero ih spada u generaciju „40 plus“, a petero u generaciju „30 minus“. Neki već imaju određeno spisateljsko iskustvo (i više objavljenih radova), kod nekih je ono vrlo skromno, a neki doista čine prve spisateljske korake. Baš kao u pravom Decameronu, i u ovome otočkome skupilo se - 7 djevojaka i 3 mladića.
U ovom članku predstavljamo abecednim redom četvero autora, to su Jelena Benčić, Kristina Dasović Gomerčić, Dario Eror i Jasna Ilić.
Nakon djetinjstva u najljepšem joj rodnom selu Lipovlju i završene osnovne škole u Lipovlju i Švici, Jelena Benčić završava srednju ekonomsku školu u Otočcu. Udaje se u Prozor gdje i danas živi (ispod inspirativnog Vitla) sa suprugom i dvoje odrasle djece. Obavlja poslove računovodstva i financija u jednoj privatnoj ustanovi u Otočcu.
Pjesme i crtice počela je pisati u srednjoj školi i nastavila cijeli život. Sudjelovala je na natječaju Hrvatskog radija Otočac 2006. godine za novelu svojom prozom Zimska noć i osvojila 4. mjesto. Ta priča do sada nije objavljena, a 'na svjetlo dana' izlazi upravo u sklopu Otočkog dekamerona među ostalim novim Jeleninim pričama. Jelena je izuzetno plodna pjesnikinja, a stotinjak pjesama ljubavne, pejzažne, zavičajne, domoljubne i misaone tematike sabrala je u svoju prvu zbirku pjesama koja je u pripremi. Impresivan dio njena lirskog opusa čine pejzažne i zavičajne pjesme kojima je za vječnost opjevala svoju Gacku, zemlju i vodu, pišući o Vitlu, Prozorini, rijeci Gacki, njenim mostovima, Švičkom slapu, Lip(ov)lju, Kuterevu… Neke je pjesme objavila u godišnjaku Vrilo.
Kristina Dasović Gomerčić proživjela je mladost u Otočcu gdje je završila gimnaziju, a potom je magistrirala edukaciju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (pokrenutima 1992. godine kao sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva, ali i kao jedno od duhovnih žarišta jer je u društvenim i humanističkim znanostima u Hrvatskoj od 1919. puno toga bilo prešućivano i zabranjeno, a postojeći fakultetski predmeti ideološki opterećeni ).
Za vrijeme studija Kristina nije pisala ni u slobodno vrijeme, na prvom mjestu bile su dakako fakultetske obaveze, a nakon što je 2010. godine diplomirala, vraća se u Otočac. Sa suprugom i kćerkicom živi u Otočcu i u potrazi je za zaposlenjem u struci. Jedno je vrijeme obavljala poslove pomoćnika u nastavi učenika s poteškoćama u Srednjoj školi Otočac.
Priče koje piše za Otočki dekameron Kristinini su prvi spisateljski radovi uopće i sigurno će biti važna točka, ne samo u tome projektu, nego i na njenom životnom putu.
Najmlađi član dekameronske ekipe je otočki gimnazijalac Dario Eror, od sljedeće školske godine maturant, a u školi se ističe svestranošću i pisanjem. Suradnik je web stranice Srednje škole Otočac i autor više novinarskih članaka, a objavljena mu je na školskoj stranici i jedna humoreska – Slatke muke srednjoškolske. Član je zbora mladih Trinitas, a kao član Zajednice mladih Ivan Pavao II. župe Otočac sudjeluje u stvaranju mjesečnika za mlade Živa voda.
Očigledan talent nastavlja dalje razvijati u Otočkom dekameronu, koji će i njemu biti bar kap u moru važnih životnih iskustava.
Spisateljske aspiracije Jasna Ilić iz Sinca pokazuje vrlo rano, ali im zapravo ne uspijeva „dati zraka“ zbog raznih drugih životnih obveza. Dekameron će i to možda uspjeti „propuhati“. Apsolventica je dvopredmetnog studija Fonetike i hrvatskoga jezika i književnosti, a do sada je obavljala poslove knjižničara na određeno vrijeme u knjižnici u Vrhovinama te predavala Hrvatski jezik u osnovnim školama u Otočcu i Plitvičkim Jezerima.
Još u srednjoj školi (ekonomski smjer) posve je slučajno sudjelovala sa svojim sonetom „Bleiburg i križni putevi Hrvata“ na državnom literarnom natječaju mjesečnika „Narod“ i osvojila 5. mjesto. Vodila je i radijsku emisiju za mlade u programu HRO-a (te tako zaradila džeparac za 'maturalac'!). Također joj je objavljena pjesma „Sve ide svojim tokom“ u knjižici poezije slušatelja HRO-a „Putujemo prema istoj zajedničkoj zvijezdi“ (1995.).
Osim u lirici, Jasna se okušala i u dramskom žanru jer su prilike tako zahtijevale. Dugogodišnji je „spiritus movens“ KUD-a Lipa Sinac, u čijem okrilju nastaju skupine Vridnice i Rožice, a za potrebe nastupa KUD-a i dječje skupine te scenskih uprizorenja običaja piše dramske predloške za male folkloraše i pučku igru „Ljubav po lički“, izvedenu najprije za Valentinovo prošle godine u Otočcu, za mjesec dana i u Zagrebu, a u rujnu 2014. i u Gospiću. Također povremeno piše članke za portal Glas Gacke.
Aktivna je u župi Sinac, u župnom pjevačkom zboru, član je molitvene zajednice Duha Svetoga, pa njene priče predstavljaju onaj produhovljeni dio Otočkoga dekamerona.
Nastavit će se...
M.K.G
PRINT
