OTOČAC – Nedavno je u pisanima i govornima medija kratko životarila vjestica kako je u šest ribogojilišta u Hrvatskoj otkriven smrtonosan virus za pastrvu. No odmah je dano priopćenje kako taj virus nije opasan za ljude i druge životinje, dakle da se riba može konzumirati, ali da se bolest u ribljoj populaciji ne može liječiti. Zaražena ribogojilišta moraju se isprazniti, dezinficirati i tek nakon tri mjeseca mogu ponovno nastaviti s uzgojem.
Također je objavljeno da se zbog nedostatka novca samo u tri uzgajališta provodi iskorjenjivanje ove bolesti. Sumnja se da je zaraza i došla iz europskih zemalja jer otkako je Hrvatska članica Europske unije uvozna riba se ne kontrolira kao prije. Navodno su uzgajivači ribe od Ministarstva poljoprivrede tražili strože kontrole, no da to nije prošlo.
Ako je tomu tako, a vjerojatno jest, zaraza je u Hrvatskoj prisutna, a svaki ribnjak je po prirodi stvari povezan s prirodnim vodotokom, rijekom ili potokom, znači li to da će zbog toga biti zaražena i sva riba u prirodnim staništima? Hoće li oboljeti pastrva u rijeci Gacki? Ako oboli, kako tu iskorijeniti spomenutu bolest? Sve su to ozbiljna pitanja na koja nadležna tijela moraju znati dati odgovor. Jer dogodit će se nešto što se davno, davno, dogodilo s potočnim rakom u Gacki, ali ne samo u njoj, zbog račje kuge kada je populacija riječnih rakova gotovo pa nestala. Dogodi li se tako nešto uzaludan je bio višegodišnji trud Hrvatskoga centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda u Otočcu oko selektiranja domaće autohtone pastrve, zamjene drugih unesenih sojeva s onom autentičnom, podizanja razine kvalitete ribe. Postavlja se i pitanje je li ova virusna pošast opasna i za račju populaciju, koju spomenuti Centar također uzgaja i pušta u vodotok?
Mnogo pitanja, malo odgovora. Kao i uvijek.
M. Kranjčević
PRINT
